petak, siječnja 13, 2017

BOG NEĆE NIKADA DIĆI RUKE OD VAS!

Bog opisuje sebe ovako: "A ja sam Efrajima (Izraela) hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al' oni ne spoznaše da sam ih ja liječio" (Hoš 11,3).
U izvorniku ovaj redak glasi: "Došao sam im u njihovu očaju i nježno ih njegovao na prljavim, teškim mjestima. Držao sam ih u svojim rukama poput bolničara!" Ali 7. redak govori: "Narod je moj sklon otpadu." Riječ sklon ovdje znači "biti u neizvjesnosti, biti u sumnji".
Izrael nije bio siguran u Gospodnju ljubav i nježnost te je Bog rekao Hošei: "Moj narod sumnja u moju ljubav za njih jer me u stvarnosti ne poznaju."
To je bila istina! Izrael nije  mogao vjerovati da ih Bog još uvijek ljubi. Bili su idolopoklonici, otpadnici, sumnjičavci, koji su vjerojatno mislili: "Tvrdoglavo griješeći navukli smo Božje nezadovoljstvo na sebe i on će nas sigurno osuditi." Ali Bog je rekao: "Kako mogu dići ruke od vas? Moje srce u meni drhti i probuđeno je moje suosjećanje" (vidi redak 8).
Možda sad prolazite kroz duboke vode. Ne mislim neophodno na kušnje ili iskušenja, nego na silovite događaje koje ne možete razumjeti. Zapljuskuju vas vjetrovi i valovi svih vrsta, stvari iznad vašega shvaćanja, ali on vas želi prenijeti kroz sve to i obnoviti da budete duhovno zdravi. Ako je sve što sad možete vjerovati to da vas on ljubi usprkos svih vaših svojeglavih putova – to je dovoljno!
Poslušajte njegovu riječ utjehe i iscjeljenja za vas: "Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio" (Iz 57,16). Gospodin je rekao: "Ako je sve što vidite u meni samo ljutnja, vaš će duh podleći; to bi bilo preteško." Ne, on ide dalje i kaže: "Vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit" (redak 18).
To su riječi Boga koji nikada ne diže ruke od svoga naroda!