petak, rujna 09, 2016

UZDAJTE SE U NJEGA

Pitam se jesu li anđeli zbunjeni svim brigama i tjeskobama onih koji tvrde da se uzdaju u Gospodina. Tim nebeskim bićima mora se činiti uvredljivo za Boga da se brinemo kao da nemamo brižnog Oca u nebu.
Kakva zbunjujuća pitanja moraju anđeli postavljati među sobom:
"Zar ne vjeruju Onome koji ih ljubi? Nije li im rekao da zna za sve njihove potrebe? Ne znaju li da nas Otac šalje kako bismo preuzeli kontrolu u vrijeme opasnosti? Ne vjeruju li da će Onaj koji hrani ptice, ribe, čitavo životinjsko kraljevstvo, hraniti i odijevati i njih? Kako se mogu bojati i brinuti kad znaju da Bog posjeduje svu silu, sve bogatstvo, i može osigurati potrebe svega stvorenja? Kako ga mogu optuživati za zanemarivanje kao da nije vjeran svojoj Riječi?"
Ptice pjevaju, a mi prigovaramo i govorimo iz straha i tjeskobe. Ljiljani u polju stoje uspravni u svojoj slavi, dok mi sahnemo i prigibamo se i pred najmanjim vjetrom nepogode.
Sljedeća pjesma to iznosi jezgrovito:
Same ptice kude te svojom sretnom pjesmom;
            sâmo cvijeće uči te da je bojazan pogrešna.
"Razveseli se", cvrkuće vrabac. "Tvoj Otac hrani mene.
            Razmisli, drago dijete, koliko se tek brine za tebe."
"Ne boj se", šapće cvijeće. "S obzirom da je tako odjenuo
            zlaticu i tratinčicu, kako se možeš bojati?"
Onda nemoj uznemirivati uznemirenje dok uznemirenje uznemiruje tebe.
            Samo ćeš udvostručiti uznemirenje, a time uznemiriti i druge.
Definitivno imate nebeskog Oca. Uzdajte se u njega!