petak, rujna 23, 2016

DOPUŠTANJE MILOSRĐU DA TEČE

Na Pentekost, Duh Sveti je pao na pripremljene ljude koji "svi bijahu jednodušn(i)" (Dj 2,1). Dakle, što to znači da su ljudi bili jednodušni? Jednostavno rečeno, kroz njih je teklo milosrđe. Dopustite mi objasniti.
Pogledajte ljude koji su bili nazočni na Pentekost, ljude koji se danas smatraju crkvenim ocima. Neki od tih ljudi žalosno su sagriješili protiv Gospodina i protiv svoje braće. Svi su oni trebali oproštenje i njihovi grijesi trebali su bili pokriveni ili crkva nikada ne bi napredovala s djelom koje je Duh bio spreman učiniti.
ŽALOSNI GRIJESI
Pogledajmo Petra. On je užasno pohulio, uvrijedivši Isusa kao i druge učenike. To crkveno tijelo oprostilo je Petru i pokrilo ga tako da se njegova prošlost nikada više nije mogla držati protiv njega. Pogledajmo i Jakova i Ivana, "sinove groma". I oni su žalosno sagriješili, uvrijedivši ostale učenike kad su držali da su vrjedniji od ostalih. I njima je bilo oprošteno i bili su pokriveni.
Zapravo, svatko nazočan onoga dana mogao je reći: "Čekaj malo, Petre, tko je tebe učinio vođom ovdje? Odrekao si se Krista." Nitko to nije učinio, jer su njihova srca bila pripremljena kroz milosrđe. I bili su spremni primiti Duha kad je došao u velikom izliću na Pentekost.
STVARI SRCA
Ljubljeni, to je razlog zašto je Petar u svojim poslanicama usredotočen na stvari srca. On je iz prve ruke znao da sve te stvari trebaju biti izbačene i oproštene, kako djelo Duha ne bi spriječilo nikakvo tijelo. Jednako je istina za Kristovu crkvu danas, za nas koji trebamo primiti njegovu kišu za žetvu.
Hoćemo li spriječiti djelo Duha neopraštanjem? Ili ćemo biti pripremljeni dopuštajući milosrđu da teče kroz nas do drugih?