srijeda, ožujka 02, 2016

OBLAK KOJI TREBA SLIJEDITI

"Dva dana ili mjesec ili godinu – dok bi oblak ostajao nad Prebivalištem – Izraelci su taborovali, ne krećući na put, a čim bi se digao, oni bi krenuli. Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj kretahu na put. Držali su se Jahvina naloga " (Br 9,22-23).

Oblak koji je vodio djecu Izraelovu kroz pustinju na kraju je bio podignut u nebo. Ali stoljećima kasnije, s neba je sišao drugi oblak – u gornju sobu u Jeruzalemu. Duh Sveti – isti Duh koji je lebdio nad pustinjskim šatorom – sišao je i lebdio nad sto dvadesetoricom štovatelja koji su se okupili u gornjoj sobi nakon Isusove smrti. Taj oblak je sišao još više, u samu onu prostoriju gdje su ljudi sjedili i spustio se na njihove glave kao razdijeljeni ognjeni jezici.

Grčka riječ za razdijeljen znači "potpuno podijeljen". Ukratko, ovaj oblak od ognja podijelio se i sjeo na svaku osobu u gornjoj sobi. A onda su ti plamenovi zaposjeli tijela onih ljudi.

U toj točki Isusovi su sljedbenici bili "u Duhu", s Duhom Svetim koji je živio u njima. Međutim, jedna stvar je imati Duha koji prebiva u vama, a nešto potpuno drugo je živjeti u potpunoj pokornosti Duhu. Možete biti ispunjeni Duhom Svetim, ali to ne znači da hodate u poslušnosti njegovu vodstvu i da dopuštate biti njime vođeni.

I mi koji danas ljubimo Isusa imamo oblak koji trebamo slijediti. Možemo biti ispunjeni Duhom Svetim – moleći i pjevajući u Duhu ili doživljavajući manifestacije Duha – ali još se uvijek moramo podvrgnuti da primamo odredbe od njega. Ako ne čekamo na njegovo vodstvo u svemu, jednostavno ne slijedimo Duha. Pavlova uputa to čini vrlo jasnim: "Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha" (Gal 5,25).