četvrtak, ožujka 17, 2016

NEZAUSTAVLJIVO EVANĐELJE

"Kada bismo sami sebe prosuđivali, ne bismo bili kažnjavani. A Gospodin nas kaznama popravlja da ne budemo osuđeni sa svijetom" (1 Kor 11,31-32). Dakle, kako trebamo prosuđivati sami sebe, kao što Pavao kaže.

Evo kriterija kojim ja neprestano prosuđujem samoga sebe. Ja pitam: "Sprečavam li ja na bilo koji način Kristovo evanđelje?" Znamo da svijet ne može spriječiti evanđelje, ali činjenica je da možemo mi koji ga propovijedamo. Pavao je prosuđivao samoga sebe u vezi s tim, pišući: "Podnosimo sve da ne postavimo kakve zapreke Kristovoj Radosnoj vijesti" (1 Kor 9, 12).

Apostol nam u biti govori: "Moram biti pažljiv kako predstavljam evanđelje. Ako sam materijalističkog razmišljanja ili gajim gramzljivost ili požudu, ne mogu točno predstavljati Krista. To bi stvaralo prepreku evanđelju koje predstavljam. Ne, način moga življenja mora biti dio evanđelja koje propovijedam."

Promotrimo Korinćane u Pavlovo vrijeme. Oni su donosili finu hranu kako bi se gostili za stolom, dok siromašni među njima uopće nisu imali nikakvu hranu. Kroz mnoge riječi Pavao im je rekao: "Ako vam je oko usredotočeno samo na to kako da poboljšate svoj vlastiti život, u stvari ne vodite brigu o potrebama u Kristovu tijelu. Jednostavno se ne možete usredotočiti na Božje interese ako se ne brinete ima li vaš brat dovoljno novca za sljedeći obrok."

Nijedno djelo ili služba koja je odbacila takvo razmišljanje neće podnijeti Gospodnju svetu vatru. Velike brojke, uspješne metode i monumentalna postignuća neće značiti ništa u onaj čas jer Bog sudi motive srca. Pitanje koje danas moramo sami sebi postaviti je: "Činim li to da budem priznat? Da budem netko? Da osiguram vlastitu budućnost, bez suosjećanja za moju braću ili sestre u potrebi?"

Nemojte griješiti, evanđelje Isusa Krista ide nespriječeno, silno i nezaustavljivo naprijed. Ali to se događa jedino kad se propovijeda i uči u svoj punini. Ono se mora iznositi u kontekstu "potpunog nauma Božjeg" (Dj 20,27).