ponedjeljak, ožujka 07, 2016

KRISTOVA USKRSNA SILA by Gary Wilkerson

"Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kristu umriješe, izginuše. Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi" (1 Kor 15,16-19).

Kao tinejdžer, sumnjao sam u Boga i počeo gledati u druge religije. U to vrijeme našao sam da je bahaizam privlačan jer u biti kaže da su sve religije istinite i da svi putovi vjere vode u nebo. Ali onda sam čitao velikoga kršćanskog pisca C.S.Lewisa koji je ispravio moje nepromišljeno razmišljanje. On je zapisao da čitavo kršćanstvo stoji na jednom pitanju: Je li bilo uskrsnuće ili nije?

Ako ne možemo pozitivno odgovori na ovo, onda nije važno je li stvarno bila Noina arka, šestodnevno stvaranje ili doslovan edenski vrt. Ako se Kristovo uskrsnuće nije dogodilo, ništa od toga uopće nije važno. Ali ako je bilo uskrsnuće, onda je sve ostalo moguće: Lazari mogu ustati iz mrtvih; ljudi mogu biti ozdravljeni; grijesi mogu biti uklonjeni, nebo može biti stvarnost. To je uskrsla sila – i ona nam daje nešto što Pavao nazivao našom blagoslovljenom nadom – "… iščekuju(ći) blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista" (Tit 2,13).

Što sam kao tinejdžer više čitao, više sam počeo čvrsto vjerovati u svjedoke koji su vidjeli Isusa nakon uskrsnuća: "Zatim se ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina, od kojih većina još i sada živi, a neki su već pomrli" (1 Kor 15,6). Počeo sam gledati na uskrsnuće ne samo kao na još jedan događaj, nego kao na vrhunac i dokončanje djela Isusove smrti za nas. I blagoslovljena nada koja je bila usađena u mene postala mi je izvor života svakoga dana.

Ako ne zahtijevamo silu Isusova uskrsnuća u našem svagdašnjem životu, nećemo iskusiti što je njegovo uskrsnuće za nas postiglo.