petak, srpnja 09, 2010

VAŠE JE IME ISPISAO NA SVOME DLANU

Kakvu nevjerojatnu vlast dobivamo u molitvi! Kako, točno, koristimo tu vlast? Kroz Kristovo ime. Vidite, kad smo povjerovali u Isusa, on nam je dao svoje ime. Njegova žrtva nam omogućuje reći: "Ja sam Kristov, nalazim se u njemu. S njim sam jedno." Zatim je Isus, što je predivno, uzeo naše ime. Kao naš veliki svećenik, zapisao ga je na dlan svoje ruke. I tako je naše ime registrirano u nebu pod njegovim slavnim imenom.

Možete vidjeti zašto izraz "u Kristovo ime" nije samo neka bezlična formula. To je doslovni položaj koji imamo s Isusom. I taj položaj prepoznaje Otac. Isus nam govori: "U taj dan molit ćete u moje ime. Ne kažem vam da ću ja moliti za vas, jer vas sam Otac ljubi, budući da ste vi mene ljubili i vjerovali da sam izašao od Boga" (Iv 16,26-27).

Tu je zašto nam Isus zapovijeda da molimo u njegovo ime. On govori: "Kad god tražite nešto u moje ime, vaš zahtjev ima istu snagu i učinak kod Oca kao da ga ja sam tražim." Drugim riječima, to je kao da je našu molitvu izgovorio sam Isus pred Očevim prijestoljem. Isto tako, kad polažemo ruke na bolesne i molimo, Bog nas vidi kao da Isus polaže svoje ruke na bolesne da donese ozdravljenje.

To je i razlog zašto trebamo hrabro dolaziti do prijestolja milosti: da primimo. Moramo s povjerenjem moliti: "Oče, stojim pred tobom, odabran u Kristu da idem i donosim rod. Sad iznosim svoj zahtjev da bi moja radost mogla biti potpuna."

Čujem mnoge kršćane kako kažu: "Tražimo sam u Isusovo ime, ali moje molitve nisu bile odgovorene." Ti vjernici izjavljuju: "Pokušao sam tražiti silu u Isusovo ime, ali to za mene nije funkcioniralo." Postoje mnogi razlozi zašto ne primamo odgovore na naše molitve. Možda smo dopustili neki grijeh u svoj život, nešto što je onečistilo naše zajedništvo s Kristom. To su postale prepreke na našem putu koje sprečavaju dotok blagoslova od njega. I on neće odgovoriti na naše molitve dok ne odbacimo svoj grijeh.

Ili je možda prepreka naša mlakost ili bezvoljnost prema stvarima Božjim. Možda smo svladani sumnjom koja nas je odrezala od sile u Kristu. Jakov upozorava: "Neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).

Jakov je jasan: "Onaj tko sumnja neće ništa primiti od Boga." Riječ koju Jakov koristi za "sumnjanje" znači "biti neodlučan". Istina je to da kad ti ljudi iznose svoje zahtjeve, stavljaju Boga na kušnju. U svojim srcima kažu: "Gospodine, ako mi odgovoriš, služit ću ti. Sve ću ti dati samo ako odgovoriš na ovu molitvu. Ali ako ne, svoj ću život živjeti po svome."

Međutim, Boga se ne može potkupiti. On poznaje srca i zna kad smo neodlučni u svojoj predanosti njegovu Sinu. On čuva silu koja je u Kristu za one koji su mu potpuno predani.