petak, srpnja 30, 2010

MALI OKUS NEBA

Predukus je predujam ukusa ili realizacije. Biblija to naziva zalogom – "zalogom naše baštine" (Ef 1,14). To znači, donijeti ukus cijeloga prije nego to cijelo imamo. Naša baština je sam Krist, a Duh Sveti nas uvodi u njegovu nazočnost kao predukus primanja njegove zaručnice koja uživa vječnu ljubav i zajedništvo s njim.

Pavao govori o ljudima Božjim koji su "zapečaćeni Duhom" (Ef 1,13). To su ljudi posebno obilježeni djelom Duha. Duh Sveti u njima je stvorio jasan znak, slavno unutarnje djelo – nešto nadnaravno što ih je zauvijek promijenilo.

Oni više nisu obični vjernici. Više nisu "od ovoga svijeta", s obzirom da su usmjerili svoje sklonosti na stvari gore, a ne na stvari ovoga svijeta. Događaji ovoga svijeta njih ne diraju; naprotiv, neuzdrmani su. Više nisu mlaki ni bezvoljni. Umjesto toga, njihova srca vape danju i noću: "Dođi brzo, Gospodine Isuse ..."

Što im se dogodilo? Što je Duh Sveti učinio u tim vjernicima? Što ih je zauvijek obilježilo i zapečatilo kao Gospodnje? Jednostavno ovo: Duh Sveti dao im je predukus slave njegove nazočnosti! Došao im je, rastvorio nebo i oni su doživjeli nadnaravno očitovanje njegove izvanredne veličine! On nam daje "malo nebo" da idemo u nebo s velikim apetitom.

Što mislite, kakvu će zaručnicu Duh predstaviti Isusu Kristu onoga dana kad se otkrije? Bezvoljnu? Čija je ljubav mlaka ili hladna? Koja nije odana Isusu? Koja ne želi prisnost s Kristom?

Ako doista ljubite Isusa, on nikada nije izvan vaših misli. Nazočan je u svakom vašem budnom trenutku. Neki kršćani misle: "To će biti kad umrem. Kad dospijem u nebo, sve će se promijeniti. Tada ću postati osobita zaručnica Gospodnja." Ne, umiranje nikoga ne posvećuje! Danas je ovdje Duh Sveti. On je živ i radi u vama – stvarajući strastvenu ljubav za Krista s ove strane groba.

Rimljanima 8,26 opisuju jedno od najsnažnijih djela Duha Svetoga u srcu vjernika: "Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima!"

Grčka riječ upotrijebljena za uzdisanje ovdje znači "čežnja" – čežnja za više Krista. Toliko možete čeznuti za Isusom da s njim sjedite u njegovoj nazočnosti te ništa drugo ne izlazi iz vas osim duboka uzdisanja – nešto što se ne može izgovoriti. To govori: "Isuse, ti si jedina sreća na ovom svijetu. Okusio sam i vidio da si dobar – i želim te čitavoga."

To je obilježje onoga koji hoda po Duhu. On ima nezasitnu glad za Isusom. Poput Pavla, on je jednostavno željan otići i biti s Gospodinom!