četvrtak, srpnja 01, 2010

ČETRDESET PRVI DAN

Pretpostavimo da ste naišli na Isusa četrdeset prvog dana – odmah sljedećeg dana nakon njegova iskušenja u pustinji. Lice mu sja. Raduje se slaveći Oca jer je zadobio veliku pobjedu.

Vidite ga da isijava životom i povjerenjem. Sad je spreman suočiti se sa silama pakla. Hrabro kreće prema velikim gradovima koji leže u tami. Propovijeda evanđelje, siguran u Riječ Božju. I ozdravlja bolesne jer zna da je njegov Otac s njim.

A dok ispitujete svoj vlastiti život, vidite upravo obratno. Još ste uvijek suočeni s iskustvom vlastite suhe pustinje. Podnosite žestoke napade od sotone i duša vam je oborena. Ne možete ne misliti: "Isus nikada nije prošao kroz kušnje kao što su moje. On je bio iznad svega toga."

Možda vidite nekog pastira koji je naizgled jak u vjeri; zvuči tako siguran u Božju nazočnost da mislite: "On nikada nije imao problema kao što su moji." Kad biste samo znali! Niste bili ondje kad je Bog pozivao tog čovjeka propovijedati i kad ga je odvodio u pustinju da bude bolno kušan. Niste bili ondje kad je bio sveden na ništa, bačen u očaj. I ne znate da su često njegove najbolje propovijedi izašle iz testiranja njegova vlastitog života.

Pavao nas upozorava da ne mjerimo našu pravednost prema pravednosti za koju mislimo da je od nekog drugoga: "Mi se ne usuđujemo ni izjednačiti ni usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju. Ali oni, budući da se mjere vlastitom mjerom i uspoređuju sami sa sobom, ludo postupaju" (2 Kor 10,12).

Ne možemo čitati srca drugih. Tko bi znao četrdeset prvog dana da je Isus upravo izašao iz užasnoga, dugačkog iskušenja? Tko bi znao da slava vidljiva na njemu dolazi iz gore borbe nego bi je itko mogao podnijeti?

Mi trebamo gledati jedino u Isusa. I jedino se moramo oslanjati na njegovu pravednost, njegovu svetost. On nam je svima dao jednak pristup do nje.

Bog vas ljubi i u vašim razdobljima testiranja. U pustinju vas je odveo njegov vlastiti Duh. Međutim, njegov vlastiti Sin već je bio ondje i zna točno kroz što prolazite. Dopustite mu završiti svoje djelo izgrađujući u vama potpuno povjerenje i pouzdanje u njega. Iz pustinje ćete izaći s povjerenjem – te svetim suosjećanjem i snagom da pomognete drugima.