STOJ MIRNO!
Tri najčešće riječi koje se čuju među kršćanima za vrijeme krize jesu: "Gospodine, učini nešto!" Kad se suočimo sa zamršenim kušnjama, protiv naše prirode je da mirno stojimo i ništa ne činimo. Zapravo, vjerojatno je najteža stvar u vezi s kršćanskim hodom strpljivo čekanje da Bog djeluje. Čak i odani vjernici paničare kad se Gospodin ne pokrene prema njihovu rasporedu.
Mi Bogu neprestano dajemo rokove i vremenska ograničenja. Vičemo: "Gospodine, kad ćeš nešto učiniti u vezi s ovim? Ako sad ne djeluješ, bit će prekasno!" Ali Bog nikada ne kasni. On uvijek sve čini prema svom rasporedu, ne našem.
Naš Bog uvijek pretražuje zemlju ne bi li našao one koji će se pouzdati u njega u svakoj krizi, kušnji i beznadnoj situaciji. On nas doista često uvodi u situacije koje su kritične i teške da bi nas testirao. On želi vidjeti jesmo li voljni mirno stajati i čekati na njega da donese nadnaravno izbavljenje.
Biblija izjavljuje vrlo jasno: "Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov" (Ps 37,23). Hebrejski izraz za voditi i učvršćivati ovdje znači "prethodno pripremiti, korak po korak, učvrstiti, odrediti od Boga".
To znači da je to Bog, a ne đavao, koji nas dovodi na teška mjesta. Možemo vapiti: "Gospodine, zašto dopuštaš da se moja kriza nastavlja?" Ali istina je da ne samo da on dopušta našu kušnju, nego to čini namjerno – sa svrhom. A mi to teško možemo prihvatiti.
Bog dopušta te teške stvari u naš život da bi u nama proizveo vjeru. On nas oblikuje u pobožne primjere vjere da budemo njegovo svjedočanstvo u ovom bezvjerničkom, bezbožnom vremenu. Čvrsto vjerujem da je svaki korak koji načinim određen od moga nebeskog Oca i on me nikada neće odvesti na rub neke teške situacije da bi me onda ostavio. On neće reći: "Dobro, Davide, dovde sam te vodio. Sad se brini sam za sebe."
Ne! Bog je apsolutno vjeran svojoj djeci, u svakoj krizi. On nas uvijek pita: "Hoćeš li ti biti onaj kojega sam tražio, onaj koji neće paničariti, koji me neće optuživati da ostavljam, napuštam i nanosim bol svojoj djeci? Hoćeš li mirno stajati u svojoj krizi i pouzdavati se u mene da ću te provesti kroz nju?"
Mi Bogu neprestano dajemo rokove i vremenska ograničenja. Vičemo: "Gospodine, kad ćeš nešto učiniti u vezi s ovim? Ako sad ne djeluješ, bit će prekasno!" Ali Bog nikada ne kasni. On uvijek sve čini prema svom rasporedu, ne našem.
Naš Bog uvijek pretražuje zemlju ne bi li našao one koji će se pouzdati u njega u svakoj krizi, kušnji i beznadnoj situaciji. On nas doista često uvodi u situacije koje su kritične i teške da bi nas testirao. On želi vidjeti jesmo li voljni mirno stajati i čekati na njega da donese nadnaravno izbavljenje.
Biblija izjavljuje vrlo jasno: "Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov" (Ps 37,23). Hebrejski izraz za voditi i učvršćivati ovdje znači "prethodno pripremiti, korak po korak, učvrstiti, odrediti od Boga".
To znači da je to Bog, a ne đavao, koji nas dovodi na teška mjesta. Možemo vapiti: "Gospodine, zašto dopuštaš da se moja kriza nastavlja?" Ali istina je da ne samo da on dopušta našu kušnju, nego to čini namjerno – sa svrhom. A mi to teško možemo prihvatiti.
Bog dopušta te teške stvari u naš život da bi u nama proizveo vjeru. On nas oblikuje u pobožne primjere vjere da budemo njegovo svjedočanstvo u ovom bezvjerničkom, bezbožnom vremenu. Čvrsto vjerujem da je svaki korak koji načinim određen od moga nebeskog Oca i on me nikada neće odvesti na rub neke teške situacije da bi me onda ostavio. On neće reći: "Dobro, Davide, dovde sam te vodio. Sad se brini sam za sebe."
Ne! Bog je apsolutno vjeran svojoj djeci, u svakoj krizi. On nas uvijek pita: "Hoćeš li ti biti onaj kojega sam tražio, onaj koji neće paničariti, koji me neće optuživati da ostavljam, napuštam i nanosim bol svojoj djeci? Hoćeš li mirno stajati u svojoj krizi i pouzdavati se u mene da ću te provesti kroz nju?"