POSTALI SU NEUSTRAŠIVI
Kad je Duh pao na Isusove učenike, postali su neustrašivi. Kad su išli svjedočiti u hram, Duh Sveti učinio je njihove riječi oštrima, osvjedočavajućima, poput mača koji probada srce. Propovijedali su Evanđelje sa snagom i vlašću jer su u sebi imali vatru Duha Svetoga.
Pod tim se pomazanim propovijedanjem za kratko vrijeme spasilo oko pet tisuća ljudi. Čak su se i svećenici obratili. U obližnjim selima i udaljenim gradovima, pa čak i među poganima, događala su se daljnja izlića.
Najbolji dio toga nevjerojatnog prizora je da je crkva sve svoje upute dobivala od Duha Svetog. Ništa se nije događalo dok se učenici nisi zatvorili s Gospodinom, postili i molili. Kad su to učinili, Duh je došao i počeo voditi svaki njihov korak.
Dogodilo se još nešto vrlo važno. Učenici su trebali odnijeti Evanđelje u svaku naciju, svaki narod, međutim, židovska tradicija zabranjivala im je da se i dotaknu odjeće pogana. Kako bi mogli odnijeti Radosnu vijest ljudima s kojima im je bilo zabranjeno družiti se? Ovo se činilo kao nemoguća zapovijed jer se svaki židovski obraćenik držao tih predrasuda.
Navješćivanje Evanđelja na daleko i široko započelo je tek kad je Duh Sveti preuzeo stvar. Tijekom Petrove dnevne molitve na krovu kuće, pohodio ga je Duh: "'Što je Bog proglasio čistim, ti ne nazivaj poganim!' reče mu onaj glas po drugi put" (Dj 10,15).
Rekao mu je: "Da se nisi usudio nazvati nečistim ono što sam ja posvetio i očistio. Sad siđi, jer neki pogani kucaju na vrata. Želim da ideš s njima i propovijedaš im o Isusu!"
Duh Sveti preko noći je riješio problem predrasude. Jednostavno progovorivši svojim sljedbenicima, otvorio je poganski svijet za Evanđelje. Sve to jasno je bilo vođeno iz neba!
Snažni vjernici prvog stoljeća primali su naredbe od samog Duha Svetog: "Oni, dakle, poslani od Duha Svetoga, odoše" (Dj 13,4). Oni se nisu pokrenuli dok najprije nisu bili nasamo s Bogom, u postu i molitvi. I Duh Svetim im je odgovorio, dajući im jasno vodstvo!
Pod tim se pomazanim propovijedanjem za kratko vrijeme spasilo oko pet tisuća ljudi. Čak su se i svećenici obratili. U obližnjim selima i udaljenim gradovima, pa čak i među poganima, događala su se daljnja izlića.
Najbolji dio toga nevjerojatnog prizora je da je crkva sve svoje upute dobivala od Duha Svetog. Ništa se nije događalo dok se učenici nisi zatvorili s Gospodinom, postili i molili. Kad su to učinili, Duh je došao i počeo voditi svaki njihov korak.
Dogodilo se još nešto vrlo važno. Učenici su trebali odnijeti Evanđelje u svaku naciju, svaki narod, međutim, židovska tradicija zabranjivala im je da se i dotaknu odjeće pogana. Kako bi mogli odnijeti Radosnu vijest ljudima s kojima im je bilo zabranjeno družiti se? Ovo se činilo kao nemoguća zapovijed jer se svaki židovski obraćenik držao tih predrasuda.
Navješćivanje Evanđelja na daleko i široko započelo je tek kad je Duh Sveti preuzeo stvar. Tijekom Petrove dnevne molitve na krovu kuće, pohodio ga je Duh: "'Što je Bog proglasio čistim, ti ne nazivaj poganim!' reče mu onaj glas po drugi put" (Dj 10,15).
Rekao mu je: "Da se nisi usudio nazvati nečistim ono što sam ja posvetio i očistio. Sad siđi, jer neki pogani kucaju na vrata. Želim da ideš s njima i propovijedaš im o Isusu!"
Duh Sveti preko noći je riješio problem predrasude. Jednostavno progovorivši svojim sljedbenicima, otvorio je poganski svijet za Evanđelje. Sve to jasno je bilo vođeno iz neba!
Snažni vjernici prvog stoljeća primali su naredbe od samog Duha Svetog: "Oni, dakle, poslani od Duha Svetoga, odoše" (Dj 13,4). Oni se nisu pokrenuli dok najprije nisu bili nasamo s Bogom, u postu i molitvi. I Duh Svetim im je odgovorio, dajući im jasno vodstvo!