ZAŠTO MI JE DUŠA KLONULA?

Iznova i iznova psalmist pita: "Zašto mi je duša klonula? Osjećam se beskoristan, odbačen. U meni je nemir. Zašto, Gospodine? Zašto se osjećam tako bespomoćan u svojim nevoljama?" (vidi Ps 41,112 i Ps 43,5). Ova pitanja govore za mnoge koji ljube Boga i služe mu.

Uzmite, primjerice, pobožnog Iliju. Vidimo ga pod smrekom kako moli Boga da ga ubije. Klonuo je sve do točke da je spreman predati vlastiti život. Klonulog u očaju vidimo i pravednog Jeremiju. Prorok vapi: "Gospodine, prevario si me. Rekao si mi da prorokujem sve to, ali ništa se od toga nije ostvarilo. Ništa drugo nisam radio nego čitav život tražio tebe. I sad mi tako plaćaš? Neću više spominjati tvoje ime."

Svaki od tih slugu bio je pod privremenim napadom nevjere. Ali Gospodin je razumio njihovo stanje u vrijeme zbunjenosti i sumnje. A nakon nekog vremena, uvijek ih je uputio na izlaz. Usred njihovih nevolja, Duh Sveti je za njih upalio svjetlo.

Pogledajte Jeremijino svjedočanstvo: "Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje" (Jer 15,16). "Eto k njemu (k Iliji) riječi Jahvine" (1 Kr 19.9). U isto vrijeme, obojica tih slugu sjetili su se Riječi Božje i ona je postala radost i veselje njihova života te ih izvukla iz jame.

Istina je, čitavo vrijeme dok su se ti ljudi borili, Gospodin je bio blizu i čekao. Čuo je njihove vapaje, njihovu tjeskobu. A nakon što je prošlo određeno vrijeme, rekao im je: "Imali ste svoje vrijeme žalosti i sumnje. A sad hoću da se pouzdate u mene. Hoćete li se vratiti k mojoj Riječi? Hoćete li se uhvatiti za moje obećanje za vas? Ako tako učinite, moja će vas Riječ provesti kroz vašu krizu."