PRIMI BOŽJU SILU – A ONDA IDI!

Čim su učenici čuli da će krštenjem primiti silu, pitali su: "Gospodine, hoćeš li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu" (Dj 1,6). Isus im je vrlo izravno odgovorio: "Ne spada na vas da znate vrijeme i priliku koje je Otac odredio svojom vlasti" (Dj 1,7).

Stanite i razmislite što ovo njihovo pitanje daje naslutiti: "Gospodine, hoćeš li reći da ćeš, započevši u gornjoj sobi, s nama samima obnoviti kraljevstvo Izraelovo? Jesmo li mi oni koji trebamo oboriti Heroda i Rim? Jesmo li mi oni koji trebaju očistiti zemlju te uspostaviti kraljevstvo i vratiti tebe?"

Znamo da se Isus u nekima od učenika trebao pozabaviti s požudom za vodstvom i vlašću. Ali ja u njihovu pitanju osjećam nešto iznad žeđi za položajem i vlašću. Radi se o ljudskoj potrebi da budu uključeni u neku veliku, konačnu sudbinu! Bila je to potreba da budu posebni – da budu pravi ljudi u pravo vrijeme!

U svojim srcima učenici su možda govorili: "Gospodine, gdje smo mi u tvom proročkom planu? Velik bi duhovni poticaj bio da znamo da smo na kraju jedne provedbe vremena i da je na pomolu novo svitanje. Kako bismo bili uzbuđeni ako bi nam dopustio znati da živimo i služimo u vremenu sudbine – da upravo nas upotrebljavaš da sve to završimo!"

Sveti, ta ista potreba da budemo ljudi sudbine u svima je nama do nekog stupnja. Ali Isusov odgovor na ovo bio je prilično bezobziran: "Nije vaše da znate vrijeme." Isus ne traži muškarce i žene sudbine. On želi samo svjedoke koji će svjedočiti za njega! I govori: "Ne radi se tu o 'proročkom satu' niti o nekoj velikoj sudbini određenoj za vas. Za ovu sadašnju generaciju ja moram imati svjedoke!"

To me duboko uvjerava u moju zabludu! Kao i mnogi drugi danas, i ja želim znati gdje smo upravo u ovoj minuti Božjega proročkog sata. Je li pred nama velika nevolja? Skuplja li Bog posljednji ostatak vjernika?

A onda čujem Isusa: "Nije tvoje da to znaš. Ispuni se Duhom Svetim. Čekaj na Boga i primi njegovu silu – a onda idi i svjedoči!" Mi trebamo živjeti u stanju budnosti i čekati s opremljenim i gorućim svjetiljkama. Trebamo čeznuti i čekati njegovo pojavljivanje. Da, trebamo propovijedati o njegovu dolasku i upozoravati na njegove sudove, ali prije svega i ono što je najvažnije, trebamo biti njegovi svjedoci!