ŽIVOT NIJE U LJUŠTURI

Ova naša smrtna tijela samo su ljušture, a život nije u ljušturi. Ljuštura nije da bi se sačuvala, već privremeni zatvor koji krije životnu silu koja uvijek sve više raste, uvijek sve više sazrijeva. Tijelo je ljuštura koja se ponaša poput časovitog čuvara života koji se nalazi u njoj. Ljuštura je čista sintetika u usporedbi s vječnim životom koji oblači.

Svaki kršćanin ispunjen je vječnim životom. On je poput sjemena usađen u naše smrtno tijelo i neprestano sazrijeva. To je proces razvoja u nama koji uvijek raste, uvijek se širi – te na kraju mora probiti ljušturu da bi nastao novi oblik života. Taj slavan život Božji u nama pritiskuje na ljušturu te ona, u samom trenutku kad uskrsli život sazri, puca. Neprirodna sputanost je slomljena, kao kod novorođenog pileta, i duša je oslobođena svog zatvora. Slava Gospodinu!

Smrt je samo slamanje krhke ljušture. Točno u tom trenutku naš Gospodin zaključuje da je naša ljuštura ispunila svoju funkciju te narod Božji mora odbaciti svoje staro, pokvareno tijelo i vratiti ga u prah odakle je došlo. Tko bi htio pokupiti razbijene dijelove ljušture te novorođeno pile gurati natrag u njegovo prvotno stanje? I kome pada na pamet tražiti jednoga od svojih ljubljenih koji je otišao da vrati svoje novo, proslavljeno tijelo – stvoreno na Kristovu sliku – ljušturi sklonoj kvarenju iz koje se istrglo?

Pavao je rekao: "Za me je smrt dobitak" (Fil 1,21). Takav govor apsolutno je stran našem modernom, duhovnom rječniku. Postali smo takvi štovatelji života da imamo vrlo malo želje otići i biti s Gospodinom.

Pavao je rekao: "Pritisnut sam, i to s dvije strane: imam želju umrijeti i biti s Kristom, jer je to mnogo bolje" (Fil 1,23-24). Međutim, radi pouke i izgradnje obraćenika, držao je da je bolje "ostati u ljušturi". Ili kao što je to on sam rekao, "ostati u tijelu".

Je li Pavao bio morbidan? Je li imao neku nezdravu ideju o smrti? Je li pokazivao nedostatak poštovanja prema životu kojim ga je Bog blagoslovio? Apsolutno ne! On je živio život do njegove punine! Za njega je život bio dar i on ga je dobro iskoristio da vodi dobru borbu. Pobijedio je strah od "žalca smrti" i sad je mogao reći: "Bolje je umrijeti i biti s Gospodinom nego ostati u tijelu."