LEKCIJA SLUŠANJA
Bog je Iliju morao naučiti lekciju o slušanju te ga je zbog toga odveo na vrh gore Horeb i dao mu jednu slikovitu propovijed.
"Glas mu reče: 'Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.' Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe, i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: 'Što ćeš ovdje, Ilija?'" (1 Kr 19,11-13).
Kad je vjetar počeo zavijati, mislim da je Ilija pomislio: "Vrijeme je, Gospodine. Otpuhni Izebel ravno s prijestolja – baci nju i njezine grešne prijatelje vjetru. Sve ih otpuhni!" Ali Bog nije bio u vjetru!
Iznenada je došao velik potres te je Ilija rekao: "Ovo će ih dobro uplašiti! Bog će im vratiti milo za drago. Istrest će ih ravno iz njihovih cipela! Gospodine, vidim da osvećuješ svoga slugu." Ali Bog nije bio ni u potresu.
Nakon potresa, oganj! Nebo se zacrvenjelo od užarenih plamenova! Ilija je povikao: "Gospodine, nisu prihvatili oganj koji je pao na oltar – sad ih spali! Spali pokvarenog Ahaba! Sprži Izebelu! Učini da tvoj oganj proždre zle. Bože, znam da si u ognju!" Ali Bog nije bio ni u ognju!
"Poslije ognja šapat" (r. 12).
Možete li to zamisliti? Prorok koji se nije bojao uragana, zemljotresa ili nebeske vatre, uplašio se šapata. "Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem" (r. 13).
Ilija je pokrio lice kaputom! Zašto? Nije li ovaj prorok razgovarao s Bogom mnogo puta? Nije li bio veliki čovjek molitve? Nije li ga Bog silno upotrebljavao? Da! Ali Ilija je bio stranac tom šapatu!
Kad je konačno dopustio da mu taj glas govori – u samoći, tišini, daleko od svakog očitovanja sile – primio je najjasnije upute u čitavoj svojoj službi.
"Idi u Damask; prođi kroz pustinju; pomaži Hazaela za kralja aramskog, pomaži Jehuu za kralja nad Izraelom i pomaži Elizeja za proroka namjesto sebe …" (vidi 1 Kr 19,15-16)
Danas su tolika djeca Božja tako zaposlena da nikada ne čuju glas koji im dolazi. Oni su silno odani i silno zaposleni svjedočeći, čineći dobro, moleći za duhovno probuđenje, posteći. Međutim, čuju sve osim glasa Gospodnjeg.