IMALI SU ŽIVOT I SVJETLO

Crkvi Isusa Krista u društvu nedostaje duhovni autoritet jer joj nedostaje duhovnost.

Zašto su vođe naše vlasti i mediji snishodljivi prema kršćanima? Zašto je Crkva izgubila svako značenje i svrhu u očima svijeta? Zašto mladi ljudi otpisuju kršćanstvo kao potpuno nevažno u njihovim životima?

Uglavnom zato što Crkva više nije svjetlo. Krist ne vlada u našem društvu jer ne vlada u našim životima. Dok danas gledam okolo, vidim malo onih u domu Božjem koji su uistinu sjedinjeni s Kristom. Tako je malo zajedništva s nebom. Malo je pastora koji odbijaju svjetovne metode da bi se pouzdali u Boga za vodstvo. Izgubili smo naše svjetlo jer smo izgubili Kristov život. Da bi Božji autoritet imao neki utjecaj, on mora biti u životima predanih, poslušnih posuda.

Pogledajmo babilonsko carstvo tijekom vladavine Nabudokonozora. To je bilo najmoćnije carstvo na zemlji. Danijel je prorokovao da će svaki sljedeći car biti manje značajan, slabiji, manje utjecajan. Zašto? Zato što Nabukodonozor nije bio stvaran vladar u Babilonu. Moć iza carstva nije bila u zlatnom kipu koji je podigao. Ne, babilonska vlast počivala je u rukama male grupe ljudi koji su imali Boga. Gospodin je uspostavio tajnu, nebesku vlast i njome su upravljali Daniel i trojica hebrejskih mladića. Ti su ljudi bili Božji vladalački instrumenti jer su djelovali u nebeskom području. Odbili su išta imati sa svjetskim sustavom. Umjesto toga, provodili su vrijeme nasamo s Bogom.

Kao rezultat toga, ti sveti ljudi poznavali su vremena. Mogli su reći ljudima što Bog namjerava u bilo koje vrijeme. Bili su bistro, sjajno svjetlo cijeloj naciji jer su imali život Božji u sebi.

U 2 Kraljevima 6 čitamo da su Aramejci bili u ratu protiv Izraela. Tijekom tog sukoba prorok Elizej sjedio je kod kuće razgovarajući s Gospodinom. Ovaj čovjek bio je Božja tajna vlast i vladao je s autoritetom. Slušao je poruke od Gospodina i slao glasnike izraelskom kralju upozoravajući ga na svaki pokret aramejske vojske.

Kad je aramejski kralj čuo za Elizejeve poruke koje su mrsile njegove naume, opkolio je prorokov grad s mnogim četama. Ali Bog je zaslijepio Aramejce i Elizej ih je odveo kao zarobljenike u izraelski tabor. Elizej je imao svjetlo – i znao je svaki sotonin pokret – jer je imao život.