PRIJATELJ BOŽJI

Pogledajmo kako je sam Bog opisao svoje prijateljstvo s Abrahamom: "Abraham, moj ljubimac" (Iz 41,8). Isto tako, Novi zavjet nam govori: "Vjerova Abraham Bogu ... te postade Božji prijatelj" (Jak 2,23).

Kakva nevjerojatna pohvala biti nazvan prijateljem Božjim! Većina kršćana pjeva poznatu himnu: "Kakav prijatelj je Isus". Ovi biblijski odlomci čine da tu istinu snažno shvaćamo! Da Stvoritelj svemira nekog čovjeka naziva svojim prijateljem, van je ljudskog shvaćanja. Međutim, to se dogodilo s Abrahamom. To je znak velike prisnosti ovog čovjeka s Bogom.

Hebrejska riječ koju ovdje Izaija koristi za ljubimca govori o privrženosti i bliskosti. A grčka riječ koju Jakov koristi za prijatelja znači drag, blizak suradnik. Obje riječi opisuju duboku, uzajamnu prisnost.

Što bliže dolazimo Kristu, veća postaje naša želja da živimo sasvim u njegovoj nazočnosti. Štoviše, počinjemo jasnije sagledavati da je Isus doista naš jedini temelj.

Biblija nam govori da je Abraham "očekivao grad s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac" (Heb 11,10). Za Abrahama ništa u ovom životu nije bilo stalno. Pismo govori da je svijet za njega bio "tuđina". To nije bilo mjesto gdje bi pustio korijenje. Nebeska domovina za kojom je Abraham čeznuo nije doslovno mjesto. Naprotiv, to je dom s Ocem. Vidite, hebrejska riječ za ovaj izraz "nebeska domovina" jest Pater. Ona dolazi iz korijenske riječi koja znači Otac. Dakle, nebeska domovina koju je Abraham tražio doslovce je mjesto s Ocem.

Međutim, Abraham nije bio mistik niti neki pustinjak koji bi na se stavio sveti izraz lica i živio u nekoj duhovnoj izmaglici. Ovaj čovjek živio je zemaljski život teško uključen u zemaljske stvari. Na kraju krajeva, bio je vlasnik tisuća grla stoke. I imao je dovoljno slugu da oformi malu vojsku. Abraham je morao biti vrlo zaposlen čovjek upravljajući slugama te kupujući i prodajući stoku, ovce i koze.

Međutim, usprkos svojim mnogim poslovima i odgovornostima nekako je nalazio vrijeme za svoju prisnost s Gospodinom.