IZVAN LJUDSKE NADE

Postoje vremena kad su određene životne situacije izvan ljudske nade. Ne postoji savjet, liječnik, lijek ni išta drugo što bi moglo pomoći. Situacija je postala nemoguća. Ona zahtijeva čudo ili će sve završiti u uništenju.

U takva vremena, jedina nada koja je za nekoga ostala jest da dođe k Isusu. Nije važno tko je to, otac, majka ili dijete. Ta osoba mora preuzeti odgovornost da dohvati Isusa. I mora odlučiti: "Neću otići dok ne čujem riječ od Gospodina. On mi mora reći: 'Gotovo je. Sad idi u miru.'"

U Evanđelju po Ivanu nalazimo upravo takvu obiteljsku krizu: "Tu se nalazio neki kraljevski činovnik komu je sin bolovao u Kafarnaumu" (Iv 4,46). Bila je to ugledna obitelj, možda čak kraljevska. Duh smrti visio je nad tim domom dok su roditelji njegovali sina koji je umirao. Možda su tamo u tom domu bili nazočni i drugi članovi obitelji: tete, ujaci, djedovi i bake ili druga djeca. Rečeno nam je da je čitava kuća povjerovala, uključujući i sluge. "(Otac) prigrli vjeru i sav njegov dom" (Mt 4,53).

Netko u toj obitelji pogođenoj nevoljom znao je tko je Isus, čuo je za njegovu čudotvornu silu. I nekako je riječ došla u tu kuću da je Krist u Kani, oko četrdesetak kilometara dalje. U očajanju, otac je uzeo na sebe da će doprijeti do Gospodina. Pismo nam govori: "Kad ču da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu" (Iv 4,47).

Ovaj uglednik čvrsto je riješio da će doprijeti do Isusa. Biblija govori da "zamoli (Isusa) da siđe i ozdravi mu sina, jer bijaše na umoru" (Iv 4,47). Kakva čudesna slika posredovanja! Ovaj čovjek sve je ostavio da bi tražio Gospodina da kaže samo riječ.

Krist mu je odgovorio: "Ako ne vidite čudesne znakove, vi nipošto nećete vjerovati" (Iv 4,48). Što je Isus time mislio? Govorio je ovom ugledniku da čudesno izbavljenje nije njegova najhitnija potreba. Njegova potreba broj jedan bila je vjera. Razmislite! Krist je mogao otići u tu kuću, položiti ruke na umirućeg sina i iscijeliti ga. Međutim, sve što bi ova obitelj tada saznala o Isusu bilo bi da čini čudesa.

Krsti je za ovog čovjeka i njegovu obitelj želio više. On je htio da povjeruju da je on Bog u tijelu. I tako je zapravo rekao tom kraljevskom činovniku: "Vjeruješ li da Boga moliš za ovu potrebu? Vjeruješ li da sam ja Krist, Spasitelj svijeta?" Kraljevski je činovnik odgovorio: "Gospodine ... siđi prije nego mi umre dijete" (Iv 4,49). U toj točki, Isus je vjerojatno vidio vjeru u ovom čovjeku. Bilo je to kao da je Isus rekao: "On vjeruje da sam ja Bog u tijelu." Jer sljedeće čitamo: "Idi – odgovori mu Isus – tvoj je sin živ" (Iv 4,50).