KAKO OSTATI ZELEN

Bio sam vođen čitati i proučavati Otkrivenje 9, poglavlje o skakavcima. Dok sam čitao 4. redak o Božjoj zapovjedi skakavcima da ne uništavaju ništa zeleno, doletjela mi je jedna misao.

Shvatio sam da je ovdje ključ kako ostati siguran za vrijeme užasa: moram ostati zelen. David je zapisao: "A ja, ko zelena maslina u Domu Božjem ... dovijeka" (Ps 52,10).

"Zeleno" o kojem David ovdje govori znak je duhovnog zdravlja. To znači cvjetati, rasti i biti plodan. On nam govori: "Moje zdravlje dolazi iz pouzdanja u Boga. Cvjetam jer se okrećem k njemu. Moje pouzdanje u njega stvara u meni duhovni život."

Evo slavne istine o sili ostajanja zelenim: "Ovako govori Jahve: Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj" (Jer 17,5-6)

Gospodin upozorava: "Ne pouzdavajte se u čovjeka. Ako radije stavljate svoju vjeru u ljudsku snagu nego u mene, bit ćete prokleti."

Međutim, ako stavljamo svoje pouzdanje u Gospodina, evo što će naša vjera proizvesti: "Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku, ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod" (Jer 17,7-8).

Kad se potpuno pouzdajemo u Oca, puštamo korijenje u njegovu rijeku zdravlja. Tada njegova božanska snaga – sočnost, zelenilo, duhovno zdravlje – istječe iz nas i kroz nas. Dok sve oko nas vene, mi bujamo kao zelena trava, zdravi i jaki. A kad trenutak kušnje dođe, ne klonemo i ne venemo. Umjesto toga, naša vjera raste.