BOŽJA VATRA JOŠ UVIJEK GORI

Žalosno, ali ogroman dio Kristova tijela danas nalikuje modernoj dolini suhih kostiju. To je pustinja puna izblijedjelih kostura palih kršćana. Pastiri i ostali odani kršćani ugasili su se zbog lakozavodljivoga grijeha. Sad su ispunjeni stidom i kriju se u spiljama koje su si sami stvorili. Poput Jeremije, sami sebe su uvjerili: "Neću više na (Gospodina) misliti, niti ću govoriti u njegovo ime" (Jer 20,9).

Bog još uvijek postavlja isto pitanje kao i Ezekielu: "Mogu li ove mrtve kosti oživjeti" Odgovor na ovo pitanje apsolutno je da. Kako? To se događa obnovljenjem naše vjere u Riječ Božju.

Riječ Gospodnja sama po sebi je oganj koji proždire. Doista, ona je jedino pravo svjetlo koje imamo tijekom mračnih noći očaja. Ona je jedina obrana protiv neprijateljevih laži kad nam šapće: "Sve je gotovo. Izgubio si vatru. Nikada je više nećeš povratiti."

Jedina stvar koja će nas izvesti iz našega mraka jest vjera. A vjera dolazi od slušanja Riječi Božje. Jednostavno se moramo držati Riječi koja je usađena u nas. Gospodin je obećao: "Neću dopustiti da padneš; dakle, nemaš razloga očajavati. Nemaš razloga dići ruke. Počivaj u mojoj Riječi."

Možda mislite: "Ali ova mračna noć gora je od svega što sam ikada iskusio. Čuo sam tisuće propovijedi iz Riječi Božje, ali kao da mi sad ništa od toga nije od neke vrijednosti." Ne bojte se; vatra Božja još uvijek gori u vama čak ako je i ne vidite. U tu vatru morate uliti gorivo vjere. A to činite pouzdajući se u Gospodina. Kad to učinite, vidjet ćete da će sve vaše sumnje i požude biti proždrete.

Duh Božji ponovno udiše život u svaku gomilu suhih kostiju. On ih podsjeća na Riječ koja je usađena u njih. Oni koji su jednom ležali mrtvi sad oživljuju. I vape kao Jeremija: "Božja vatra predugo je u meni bila prigušena. Ne mogu to više podnijeti. Osjećam kako me Gospodnja sila podiže. On u mene stavlja život. Izgovarat ću Riječ koju mi je dao. Navješćivat ću njegovo milosrđe i silu ozdravljenja."