OBEĆANA ZEMLJA
Vjerujem da je Psalam 46 slika novozavjetne "obećane zemlje". Doista, Psalam 46 predstavlja božanski počinak koji se odnosi na onaj iz Poslanice Hebrejima: "Prema tome, preostaje narodu Božjemu neki subotni počinak" (Heb 4,9). Ovaj psalam opisuje taj počinak naroda Božjeg. On govori o Božjoj lako dostupnoj snazi, njegovoj pomoći u vrijeme nevolje, o njegovu miru usred zbrke. Božja nazočnost sve je vrijeme s nama i njegova pomoć uvijek stiže na vrijeme.
Izrael je odbacio ovaj počinak: "Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć njegovoj riječi" (Ps 106,24). Nažalost i današnja Crkva je vrlo slična Izraelu. Usprkos velikim Božjim obećanjima za nas – njegovo jamstvo mira, pomoći i potpune brige – ne pouzdajemo se potpuno u njega. Umjesto toga prigovaramo: "Gdje je Bog u mojoj kušnji? Je li sa mnom ili ne? Gdje je dokaz njegove nazočnosti? Zašto dopušta da se teškoće na meni gomilaju?"
Danas čujem Gospodina kako pita svoju Crkvu: "Vjerujete li da ja još uvijek govorim svome narodu? Vjerujete li da vam želim dati moju pomoć i vodstvo? Vjerujete li doista da vam želim svakodnevno govoriti, svakoga sata, svakoga trenutka?" Naš odgovor trebao bi biti poput Davidova. Ovaj pobožan čovjek uzdrmao je pakao kad je dao ovu izjavu o Gospodinu: "Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori" (Ps 33,9).
Evo Božjeg obećanja za svaku generaciju koja će vjerovati njegovoj Riječi da nam on želi govoriti: "Naum Jahvin dovijeka ostaje, i misli srca njegova od koljena do koljena" (Ps 33,11). Stvoritelj svemira želi svoje misli dijeliti s nama!
Pismo je jasno: naš Bog govorio je svome narodu u prošlosti, on govori svome narodu sada i nastavit će nam govoriti do samog kraja vremena. Štoviše, Bog danas želi razgovarati s vama o vašem problemu. On to može učiniti kroz svoju Riječ, kroz nekoga pobožnog prijatelja ili kroz tihi glas Duha: "Ovo je put, idi njime."
Bez obzira koja sredstva koristi, prepoznat ćete njegov glas. Ovca poznaje glas svoga Pastira. A on je vjeran da "čuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih" (Ps 97,10).