LJUBAV BOŽJA NIKADA NE IZNEVJERI

Kad je David zapisao riječi Psalma 13, pitao je: "Kako dugo ćeš me zaboravljati, Gospodine? Zauvijek? Kako dugo ćeš skrivati lice od mene? Kako dugo ću svakodnevno imati žalost u srcu? Kako dugo će se neprijatelj dizati na mene?"

Ovo zvuči kao da je David mislio da ga je Bog potpuno prepustio da svaki dan trpi i budi se s crnim oblakom nad sobom. Iz očaja, određeno je razdoblje govorio: "Hoće li ovaj osjećaj izolacije trajati zauvijek? Kad će konačno moje molitve biti odgovorene?"

Ljubljeni, kad nas snađu nevolje i izbavljenje se čini beznadno, tonemo pod pritiskom iako znamo da ljubimo Gospodina. Upravo sada, netko tko čita ove riječi tone pod strašnim pritiskom situacije koja se čini nerješiva. Na rubu je potpunog očaja nadajući se zatišju u svojoj kušnji makar samo da predahne.

Zatim je David pitao: "Dokle ću u svojoj duši premišljati?" Govorio je o stvaranju jednoga plana za drugim pokušavajući osmisliti putove iz svoje nevolje, ali podbacili su svi planovi i sve pripreme. Sad više nije imao ništa o čemu bi razmišljao, o nikakvom djelotvornom rješenju. Bio je na kraju svega.

Kako se digao iz te svoje jame očaja? "Ja se u tvoju dobrotu uzdam … Pjevat ću …"

Dopustite mi s vama podijeliti nekoliko razloga da se nastavite pouzdavati za izlaz iz svojih sadašnjih kušnji: kako god oluje bjesnjele, naš dragocjeni Gospodin još će uvijek hraniti ptice u zraku, odijevati ljiljane u polju i snabdijevati ocean pun riba njihovim svakodnevnim potrebama. "Vaš ih Otac nebeski hrani …" Nijedna ptica ne pada na zemlju bez Očeva oka na njoj.

Kakav bi to Otac hranio sva stvorenja na zemlji, a zanemarivao bi svoju djecu? Isus nas potiče da se ne brinemo tjeskobno za svagdašnje potrebe i probleme, "jer se on brine za vas".

Gospodin vas doista ljubi i neće se oglušiti na vaše vapaje. Ustrajte, idite naprijed, čekajte strpljivo. On vas nikada neće iznevjeriti.