JEDAN PUT DO PRIJESTOLJA

Do tog nebeskog mjesta ne možete putem suza. Ne možete ni putem proučavanja Pisma, dobrih djela ili htijenja. Ne, jedini put do prijestolja života jest putem žive žrtve: "Prinesite sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje" (Rim 12,1).

Pavao govori iz iskustva. Bio je to čovjek koji je bio odbacivan, kušan, progonjen; primao je udarce; bio je utamničen; doživio je brodolome i kamenovanja. Na njemu je bila i sva briga za Crkvu. Međutim, on svjedoči: "U svakom sam stanju bio zadovoljan."

Sad nam govori: "Dakle, želite znati kako sam došao do spoznaje o ovom nebeskom hodanju? Želite znati kako sam postigao da sam zadovoljan u svakom stanju, kako sam otkrio pravi odmor u Kristu? Tu je put, tajna prisvajanja vašega nebeskog položaja: prinesite svoje tijelo kao živu žrtvu Gospodinu. Zadovoljan sam postao tek kad sam žrtvovao svoju vlastitu volju."

Grčki korijen za "živo" ovdje govori o "doživotnom". Pavao govori o obvezujućem predanju, žrtvi koja se čini jednom u životu. Međutim, nemojte me pogrešno razumjeti; to nije pomirna žrtva za grijeh. Kristova žrtva na križu jedina je vrijedna pomirenja: "On se samo jedanput zauvijek – u punini vremena – pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh" (Heb 9,26).

Ne, Pavao govori o drukčijoj vrsti žrtve. Nemojte misliti da su Bogu bile ugodne žrtve koje su prinosili ljudi Staroga zavjeta. Hebrejima nam govori: "Ni paljenice ni okajnice nisu ti bile ugodne" (Heb 10,6). Zašto te žrtve nisu bile ugodne Gospodinu? Jednostavno rečeno, one nisu zahtijevale srce.

Žrtva o kojoj Pavao govori jest ona koja je Bogu vrlo ugodna, točnije zato što uključuje srce. Kakva je to žrtva? To je smrt našoj volji, to je odlaganje naše samodostatnosti i odbacivanje naših ambicija.

Kad Pavao vruće moli: "Prinesite sebe", on govori: "Približite se Gospodinu." Međutim, što to točno znači? To znači, približavati se Bogu s namjerom prinošenja cijeloga sebe njemu. To znači, ne dolaziti k njemu u našoj vlastitoj dostatnosti, već kao uskrslo dijete, sveto u Isusovoj pravednosti, prihvaćeno kod Oca kroz naš položaj u Kristu.

Onoga trenutka kad se odričete svoje volje i dajete je njemu, žrtva je učinjena. To se događa kad predajete borbu pokušavajući ugoditi Bogu u svojoj vlastitoj snazi. Ovaj čin vjere je "duhovno bogoštovlje" o kom Pavao govori. To je sve u vezi s pouzdanjem u njega s našom voljom vjerujući da će se on pobrinuti za sve blagoslove koji su nam potrebni.