srijeda, veljače 22, 2017

NEMATE VREMENA MOLITI – STVARNO?

U crkvi prvog stoljeća u Jeruzalemu, grčke udovice bile su zanemarivane u svakodnevnoj podjeli hrane. Tražile su pomoć od vođa crkve, ali oni nisu smatrali ispravnim ostaviti svoje vrijeme molitve i proučavanja Riječi Božje kako bi nadgledali ovaj administrativni zadatak.
Apostoli su sazvali crkveno tijelo i rekli: "Nije pravo da mi ostavimo riječ Božju pa da služimo za stolovima" (Dj 6,1). Kao rezultat toga, postavljena su bila sedmorica muškaraca na "dobru glasu" da se bave svim crkvenim poslovima. A u međuvremenu, apostoli su se obvezali: "A mi ćemo se potpuno posvetiti molitvi i službi propovijedanja" (Dj 6,4). Ovakvo postavljanje stvari rezultiralo je da se Riječ Božja širila i broj učenika silno rastao (vidi Dj 6,7).
Vrlo mali broj pastora danas čini tu vrstu žrtve. Jedan me pastor jednom gledao u oči i rekao: "Toliko stvari zahtijeva moje vrijeme da jednostavno nemam vremena moliti." Drugi mi je pastor priznao: "Mjesecima nisam molio. Meditiram i povremeno obavim brzu pobožnost, ali ne mogu se disciplinirati moliti."
Neću osuđivati nijednoga odanog slugu Božjeg koji marljivo radi, ali činjenica je da svaki sluga stoji ili pada svome vlastitom gospodaru. Mnogi propovjednici danas nisu svjesni da su postali žrtve sotonske urote smetnji. Neki od njih neprestano jure, pritisnuti lavinom dužnosti i detalja.
Zahvalan sam Bogu da nikada nismo na milost i nemilost sotoni niti ijednom njegovom izumu. Mi možemo razotkriti njegove taktike te reći riječi istine i u Kristovo ime zaustaviti svaku smetnju. Silom Duha Svetog u nama možemo očistiti put do Gospodnjih vrata i hrabro doći do njegova prijestolja milosti da primimo pravodobnu pomoć. To je ono što Gospodin želi za sve nas!