subota, lipnja 18, 2016

VJEROVANJE BOGU - Nicky Cruz

Božja obećanja saveza su stvarna i pouzdana kao i svaka istina koju možemo zamisliti. Kad nam Bog daje obećanje, ono nije samo pouzdano, nego i neopozivo. A on voli sklapati saveze sa svojom djecom.

Ali Božja obećanja zahtijevaju akciju s naše strane. On ne stvara saveze s lijenim, neodlučnim ljudima. On želi ljude koji će mu vjerovati, biti mu poslušni, svakodnevno se zajedno s njim boriti. Bog želi razgovarati s nama i želi da i mi razgovaramo s njim. Želi da slušamo, postavljamo pitanja i odgovaramo kad on govori. Bog nije pasivan i ne želi pasivne sljedbenike!

Ako slušamo, možemo čuti Boga kako govori pokušavajući nas angažirati. Pokušavajući nam poslati poruku te da na nju odgovorimo. Ali prečesto je mi promašimo. Ili ne slušamo, ili ne vjerujemo da je Bog doista zainteresiran razgovarati s nama.

Kad Bog govori, želi da odgovaramo. Da učinimo nešto. Da prepoznamo njegov glas i odgovorimo.

A on jedino govori ljudima koji su voljni slušati.

Prečesto provodimo naše dane u beživotnim potragama. Živimo iz dana u dan, besciljno čekajući da nam Bog da neko vodstvo, neku uputu, neku riječ proročanstva. Želimo slijediti Boga, ali nemamo pojma kamo nas vodi.

Vidim to svakoga dana – u ljudima, crkvama, poslovima, službama, u svakom području života. Toliki čeznu čuti Boga i raditi s njim na bazi saveza, ali ništa se nikada ne događa. Božji glas nikada ne dolazi. Njegovo vodstvo nikada ne postaje jasno.

Mi služimo gorljivom Bogu – Bogu akcije. Bogu koji čezne za slugama koji će biti opsjednuti poslušnošću, zaokupljeni otkrivanjem njegove volje, potpuno prožeti mišlju da žive i umru u Božjoj svetoj nazočnosti.

To je ono što Bog traži. I kad to nalazi, on uvijek obrati pozornost na to!

"Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim" (Jer 29,13).

__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.