četvrtak, svibnja 12, 2016

NAŠE MJESTO U NJEGOVU TIJELU

Važno je da ne budete razočarani jer niste misionar u Africi ili na nekom drugom misijskom polju širom svijeta. Gospodin nikada nikome od svoje djece ne donosi osudu radi poziva kad vas je on sam smjestio tamo gdje ste u njegovu tijelu. "Bog je udove razmjestio na tijelu kako je htio" (1 Kor 12,18, parafrazirano).

Dakako, važno je ostati otvoren i voljan čuti Duha u vezi sa služenjem negdje drugdje. Ali trebamo tu stvar potpuno predati Gospodnjem buđenju i vodstvu. Bog zna kako nas nadahnuti i otvoriti vrata za službu, kod kuće ili vani.

Apostol Pavao donosi duboko osvjedočujuću riječ u vezi s tom stvari služenja Gospodinu. On je bio misionar koji je putovao svijetom, sa srcem punim ljubavi za siromašne. On je čuo vapaje najsiromašnijih u svakoj naciji koju je posjetio i uputio je svakog pastora i evanđelistu pod sobom: "Sjećaj se siromašnih."

On je redovito skupljao prilog za siromašne, u jednoj točki čak putujući do nekoliko gradova kako bi skupio novac za Jeruzalem kad im je prijetila glad. Od svih koji su ikada živjeli, Pavao je dobro razumio vapaj ljudske potrebe. Međutim, koliko god se ovaj pobožan apostol žrtvovao – čak do točke da sam umre kao siromašan mučenik – dao je snažno upozorenje:

"Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi" (1 Kor 13,3).

Moram se pitati jesmo li spremni prihvatiti ovu snažnu Pavlovu riječ? On u biti kaže: "Možete plakati nad očajničkim vapajem siromašnih. Možete ići u Afriku do prljavih siromašnih četvrti. Možete biti spremni umrijeti kao mučenik. Ali ako nemate ljubavi, uzalud vam je sve što činite – bilo kod kuće ili kao misionar vani."