LJUBITE JEDAN DRUGOGA - Gary Wilkerson
Ako biste trebali navesti vrhunac Isusova učenja, što biste rekli? Neki uvid u to dobivamo iz njegove posljednje noći s učenicima prije odlaska na križ. S najbližim prijateljima preostalo mu je samo još nekoliko sati, tako da je sve što ih je učio usredotočio na jednu riječ: "Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas" (Iv 15,12).
Kad govorimo o ljubavi u Crkvi – zapravo, kad čitamo ovaj redak – naše misli odlaze u nježne pravce. Mislimo na dobrotu, velikodušnost, biti dobar prema drugima i, doista, Novi zavjet mnogo govori o toj vrsti ljubavi. On koristi izraz "jedan drugoga" pedesetak puta, sa zapovijedima da se odnosimo jedan prema drugom sa strpljivošću, ohrabrivanjem, velikodušnošću. Knjiga Efežanima često koristi riječ "zajedno", naglašavajući Kristovu veliku zapovijed da ljubimo u zajednici.
Učenici nisu imali problem s tom zapoviješću; zapravo, vjerojatno su mislili da su već prilično dobri u tome. Upravo su proveli tri godine u punovremenoj službi sa svojim Gospodinom, učeći kako činiti ono što ih je učio.
Ali u ovom prizoru, Isus govori o ljubavi u potpuno drukčijem kontekstu. To postaje jasno u njegovoj sljedećoj rečenici: "Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje" (Iv 15,13). To je ozbiljna vrsta ljubavi. Zamišljam učenike kako se pogledavaju pitajući se: "Bi li ja umro za ovog momka pored mene? Ponekad me stvarno razdraži." Možda i nisu ljubili jedan drugoga kao što su mislili.
Ono što želim reći je da kad nam Isus zapovijeda da ljubimo kao što on ljubi, to nije lagana stvar. To nije neka romantična ideja temeljena na osjećajima ili idealima. Ono što nam zapovijeda je ljubav evanđelja – snažna, bezuvjetna, požrtvovna ljubav koja ima svoje korijene u Kristovu križu. Isus se upravo spremao pokazati svojim sljedbenicima najsnažniji čin ljubavi koji itko može doživjeti, odlazeći na križ za naše grijehe. Čineći to, pokazao nam je kako se ta ljubav primjenjuje čak i na naše neprijatelje – jer dao je svoj život i za njih.
Kad govorimo o ljubavi u Crkvi – zapravo, kad čitamo ovaj redak – naše misli odlaze u nježne pravce. Mislimo na dobrotu, velikodušnost, biti dobar prema drugima i, doista, Novi zavjet mnogo govori o toj vrsti ljubavi. On koristi izraz "jedan drugoga" pedesetak puta, sa zapovijedima da se odnosimo jedan prema drugom sa strpljivošću, ohrabrivanjem, velikodušnošću. Knjiga Efežanima često koristi riječ "zajedno", naglašavajući Kristovu veliku zapovijed da ljubimo u zajednici.
Učenici nisu imali problem s tom zapoviješću; zapravo, vjerojatno su mislili da su već prilično dobri u tome. Upravo su proveli tri godine u punovremenoj službi sa svojim Gospodinom, učeći kako činiti ono što ih je učio.
Ali u ovom prizoru, Isus govori o ljubavi u potpuno drukčijem kontekstu. To postaje jasno u njegovoj sljedećoj rečenici: "Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje" (Iv 15,13). To je ozbiljna vrsta ljubavi. Zamišljam učenike kako se pogledavaju pitajući se: "Bi li ja umro za ovog momka pored mene? Ponekad me stvarno razdraži." Možda i nisu ljubili jedan drugoga kao što su mislili.
Ono što želim reći je da kad nam Isus zapovijeda da ljubimo kao što on ljubi, to nije lagana stvar. To nije neka romantična ideja temeljena na osjećajima ili idealima. Ono što nam zapovijeda je ljubav evanđelja – snažna, bezuvjetna, požrtvovna ljubav koja ima svoje korijene u Kristovu križu. Isus se upravo spremao pokazati svojim sljedbenicima najsnažniji čin ljubavi koji itko može doživjeti, odlazeći na križ za naše grijehe. Čineći to, pokazao nam je kako se ta ljubav primjenjuje čak i na naše neprijatelje – jer dao je svoj život i za njih.