KUĆA MOLITVE
Prema proroku Zahariji, tri su mjesta gdje se treba održavati molitva: (1) kuća Božja (crkva); (2) svaki dom; i (3) tajna soba. Gospodin je rekao Zahariji: "Na dom Davidov … izlit ću duh milosni i molitveni … I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose (pojedinci) … porodica doma Davidova napose (što znači crkva) …porodica doma Levijeva napose (obitelj ili dom)" (Zah 12,10.12-13).
Kad je Zaharija ovo izrekao, Izraela je opkolio neprijatelj koji ga je htio uništiti. Bilo je tamo mnogo drhtanja i straha, ali usred svega toga došla je divna riječ: "Dolazi Bog kako bi se pozabavio s tim zlim silama koje su protiv vas. Dakle, počnite iskreno moliti u svetištu. Počnite moliti u svom domu. I molite u svojoj tajnoj sobi. Dolazi Duh Sveti i on će vas snabdjeti duhom molitve i milosti, omogućujući vam da molite."
Vidite li u ovom odlomku Božju poruku nama? On govori svojoj Crkvi u svakom razdoblju vremena: "U vrijeme užasa i drhtanja, ja na vas želim izliti svoga Duha. Ali moram imati molitelje na koje ću ga izliti."
Svi starozavjetni proroci pozivali su narod Božji na zajedničku molitvu. Isus sam je izjavio: "Stoji pisano: 'Kuća moja neka bude kuća molitve'" (Mt 21,13). Činjenica je da se svjetska povijest oblikovala molitvama Kristove crkve.
Razmislite o tome: Duh Sveti prvo je bio dan u kući Božjoj, u gornjoj sobi. Tamo su učenici bili "jednodušno ustrajni u molitvi" (Dj 1,14). Rečeno nam je da je Petra iz zatvora oslobodio anđeo dok su "mnogi bili skupljeni na molitvu" (Dj 12,12). Neprestano se upućivala zajednička molitva za Petrovo oslobođenje.
Očito je da Bog otpušta mnogo sile zbog molitve njegove Crkve. Dakle, poziv na takvu molitvu ne može se podcijeniti. Znamo da je crkva primila nalog da zadobiva duše, da čini milosrdna djela, da služi kao okupljalište gdje se propovijeda Riječ Božja. Ali prvo i najvažnije, crkva treba biti kuća molitve. To je njezin prvi poziv, s obzirom da se svi ovi drugi aspekti crkvenog života rađaju u molitvi.
Kad je Zaharija ovo izrekao, Izraela je opkolio neprijatelj koji ga je htio uništiti. Bilo je tamo mnogo drhtanja i straha, ali usred svega toga došla je divna riječ: "Dolazi Bog kako bi se pozabavio s tim zlim silama koje su protiv vas. Dakle, počnite iskreno moliti u svetištu. Počnite moliti u svom domu. I molite u svojoj tajnoj sobi. Dolazi Duh Sveti i on će vas snabdjeti duhom molitve i milosti, omogućujući vam da molite."
Vidite li u ovom odlomku Božju poruku nama? On govori svojoj Crkvi u svakom razdoblju vremena: "U vrijeme užasa i drhtanja, ja na vas želim izliti svoga Duha. Ali moram imati molitelje na koje ću ga izliti."
Svi starozavjetni proroci pozivali su narod Božji na zajedničku molitvu. Isus sam je izjavio: "Stoji pisano: 'Kuća moja neka bude kuća molitve'" (Mt 21,13). Činjenica je da se svjetska povijest oblikovala molitvama Kristove crkve.
Razmislite o tome: Duh Sveti prvo je bio dan u kući Božjoj, u gornjoj sobi. Tamo su učenici bili "jednodušno ustrajni u molitvi" (Dj 1,14). Rečeno nam je da je Petra iz zatvora oslobodio anđeo dok su "mnogi bili skupljeni na molitvu" (Dj 12,12). Neprestano se upućivala zajednička molitva za Petrovo oslobođenje.
Očito je da Bog otpušta mnogo sile zbog molitve njegove Crkve. Dakle, poziv na takvu molitvu ne može se podcijeniti. Znamo da je crkva primila nalog da zadobiva duše, da čini milosrdna djela, da služi kao okupljalište gdje se propovijeda Riječ Božja. Ali prvo i najvažnije, crkva treba biti kuća molitve. To je njezin prvi poziv, s obzirom da se svi ovi drugi aspekti crkvenog života rađaju u molitvi.