petak, ožujka 06, 2015

SRCE KOJE SE POUZDAJE

Nedavno mi je Bog pokazao nešto u vezi s pouzdanjem u njega što ranije nisam vidio. Psalmist je zapisao: "U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu" (Ps 22,5-6).

David iznova i iznova svjedoči: "U Jahvu se uzdam" (Ps 11,1). "U tebe se uzdam, Bože moj" (Ps 25,2). Hebrejska korijenska riječ za uzdati se nagovještava "baciti se s litice". To znači, biti poput djeteta koje čuje oca kako kaže: "Skoči!" i ono s pouzdanjem posluša, bacivši se s ruba u očeve ruke.

To je jedan vid pouzdanja. Neki od vas su na takvu mjestu upravo sada. Na rubu su, posrćući, i nemaju druge opcije nego baciti se u Isusove ruke! Neki su se jednostavno prepustili svojoj situaciji – koja u stvarnosti nije drugo nego fatalizam. Oni to nazivaju pouzdanjem – ali to nije pouzdanje, to je otupjelost. Pouzdanje je daleko više od pasivnog podnošenja! To je aktivno vjerovanje!

Neki od vas zamislili ste našega Gospodina kao neku vrstu svemirskoga vatrogasnog društva. Kao da je sotona zapalio vašu kući i vi na krovu bespomoćno vičete: "Gospodine, pomozi! Spasi me!" I tako dolazi Gospodin sa svojim anđelima, koji drže veliku mrežu, i kaže: "Skoči!" Vi skačete, kuća izgori, i vi kažete: "Hvala ti, Gospodine, što si me izvukao!"
Mnogi od nas ograničavamo naše pouzdanje na te operacije spašavanja, kao da kažemo Gospodinu: "Pouzdajem se u tebe da ćeš doći i ugasiti svoje moje vatre, spasiti me iz svih mojih nevolja i izbaviti me iz svih mojih kušnji. Bit ćeš tu, Gospodine, kad te trebam."

Srce koje se pouzdaje kaže: "Svi moji koraci određeni su od Gospodina! On je moj dobar Otac. On je stvorio sve moje udove kad sam još bio u majčinoj utrobi i izbrojio je svaku vlas na mojoj glavi. Ja sam zjenica njegova oka i on ima vječni plan za mene."

Bog sve im pod kontrolom.