četvrtak, ožujka 19, 2015

NEMOJTE LJUBITI SVIJETA

Riječ kaže: "Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu" (1 Iv 2,15). Isus je upozorio: "Čuvajte se svake pohlepe, jer ni onomu tko je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem" (Lk 12,15).

Stvari – ono što posjedujemo – mogu nas privezati za ovaj svijet. Dok se nebo i pakao pripremaju za rat, mi odlazimo u kupovinu. Na kocki su vječne vrijednosti! Znamo da je kraj svega blizu, a mi se revno igramo našim igračkama!

Pismo kaže za Noino vrijeme da "su ljudi jeli i pili, ženili se i udavali … i to sve do dana kad Noa uđe u lađu" (Mt 24,38). A za Lotovo vrijeme kaže da "se kupovalo i prodavalo, sadilo i gradilo" (Lk 17,28).

Ova aktivnost nije bila zla sama po sebi. Siguran sam da je i Noa kupovao i prodavao. Na kraju krajeva, 120 godina bio je u poslu građenja. Ali ključ je ovdje da su ljudi sve to činili do samoga dana suda, tako da nitko nije obraćao pozornost, slušao, pripremao se. Nitko nije pustio da ode duh robovanja materijalnim zadovoljstvima!

Nedavno je jedan prijatelj misionar iz Hong Konga pisao da ima osamnaest kineskih studenata koji spavaju u njegovu majušnom stanu. Studenti koji su pobjegli iz komunizma nisu imali novac i nisu posjedovali ništa drugo osim odjeće koju su nosili.

Ti kršćani primjer su ljudi koji su "pustili da sve ode". Oni nisu pobjegli iz svoje zemlje jer su htjeli zapadnjački materijalizam. Naprotiv, samo su htjeli biti slobodni! Željeli su živjeti u zemlji gdje je duša slobodna štovati!

Suprotno tome, Crkva ne bježi, nego se ukopava – pred svojim televizorima, videima, udobnostima i u "dobrom životu".

U mojoj duši odzvanjaju one strahovite riječi koje je Isus dao svojim slugama kad je rekao da će za svaku nekorisnu riječ "odgovarati" (Mt 12,36). Ako moramo dati račun za svaku riječ, nećemo li biti pozvati dati račun i za svaki nekoristan trenutak i potraćen novac?

Svi ćemo stati pred Gospodina da damo račun. Zato je bolje da se sad pitamo: Koji su naši razlozi? Zašto smo mi tako loše i neadekvatno pripremljeni? Zašto tako sebični? Zašto tako rasipni?