DOTAKNUT RUKOM BOŽJOM
Nehemija je bio čovjek velikog žara za Boga. "Dođe Hanani, jedan od moje braće, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih zapitah o židovima – o Ostatku što se spasio od sužanjstva, i o Jeruzalemu. Oni mi odgovoriše: 'Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena.' Kad sam čuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim" (Neh 1,2-4).
Ostatak se vratio na sveto mjesto, ali uvukli su se sramota i mrtvilo. Stvari su još uvijek bile u oronulom stanju – nije bio načinjen nikakav duhovni napredak.
Pismo kaže da je Nehemija počeo plakati, tugovati i "moliti danju i noću" (r. 6). Tu se nije radilo o tome da ga je Bog probudio usred noći i spustio mu breme na dušu. Ne! Ovaj čovjek Božji sam je inicirao breme! Tražio ga je! "Zapitah ih … o Ostatku" (Neh 1,2).
Isto tako, i Daniel je provodio sate, dane i tjedne proučavajući Riječ Božju. Bog nije nadnaravno ubacio breme u njegovo srce; naprotiv, Daniel je oplemenjivao svoje vlastito srce. Razvijao je i njegovao pravo breme za narod Božji marljivim proučavanjem i stjecanjem razumijevanja onoga što Bog kaže. "Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu" (Dn 9,3),
Govorimo o žaru, tugovanju i plakanju! Daniel je rekao "Nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta, i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice … snaga me ostavi" (Dn 10,2-3.8).
Kad ga je ruka Božja dotakla, ove su riječi došle s prijestolja: "Od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane, i ja sam došao zbog tvojih riječi" (r. 12). Na hebrejskom ova riječ "poniziti se" znači zaprijetiti tijelu da bi se dovelo u pokornost. I Pavao je rekao: "Ja svoje tijelo dovodim u pokornost!"
Gospodin danas ima ljude koji su potpuno predani njegovu radu – jaki, gorljivi i slomljeni – predajući svaki slobodan sat i svaki dolar onome što predstavlja njegove interese na zemlji.
Ostatak se vratio na sveto mjesto, ali uvukli su se sramota i mrtvilo. Stvari su još uvijek bile u oronulom stanju – nije bio načinjen nikakav duhovni napredak.
Pismo kaže da je Nehemija počeo plakati, tugovati i "moliti danju i noću" (r. 6). Tu se nije radilo o tome da ga je Bog probudio usred noći i spustio mu breme na dušu. Ne! Ovaj čovjek Božji sam je inicirao breme! Tražio ga je! "Zapitah ih … o Ostatku" (Neh 1,2).
Isto tako, i Daniel je provodio sate, dane i tjedne proučavajući Riječ Božju. Bog nije nadnaravno ubacio breme u njegovo srce; naprotiv, Daniel je oplemenjivao svoje vlastito srce. Razvijao je i njegovao pravo breme za narod Božji marljivim proučavanjem i stjecanjem razumijevanja onoga što Bog kaže. "Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu" (Dn 9,3),
Govorimo o žaru, tugovanju i plakanju! Daniel je rekao "Nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta, i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice … snaga me ostavi" (Dn 10,2-3.8).
Kad ga je ruka Božja dotakla, ove su riječi došle s prijestolja: "Od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane, i ja sam došao zbog tvojih riječi" (r. 12). Na hebrejskom ova riječ "poniziti se" znači zaprijetiti tijelu da bi se dovelo u pokornost. I Pavao je rekao: "Ja svoje tijelo dovodim u pokornost!"
Gospodin danas ima ljude koji su potpuno predani njegovu radu – jaki, gorljivi i slomljeni – predajući svaki slobodan sat i svaki dolar onome što predstavlja njegove interese na zemlji.