NE POSTOJI PROBLEM KOJI ON NE MOŽE RIJEŠITI
U Marku 9 jedan je uzbuđen otac doveo svoga demonom opsjednutog sina k Isusovim učenicima tražeći izbavljenje. Ovaj dječak nije bio tek uznemiren ili buntovan; on je bio pun zlih duhova koji su nadzirali svaki njegov postupak. Za ovoga jadnog dječaka mislilo se da je apsolutno bez nade. Bio je i gluh i nijem, tako da je izbacivao samo nejasne glasove. Otac ga je stalno morao držati uza sebe jer su ga demoni neprestano pokušavati baciti u obližnju rijeku, jezero ili otvorenu vatru. Ovo je bio dvadeset četverosatni posao – čuvati ovo dijete da se ne ubije. I to je vjerojatno slomilo srce njegova oca.
Dok je otac stajao pred učenicima, sotona se počeo manifestirati u dječaku. Iz usta mu je izlazila pjena te se valjao po zemlji, grčeći se i vrteći. Pismo nam kaže da su učenici molili nad njim – vjerojatno dugo – ali ništa se nije dogodilo. Ubrzo su se sumnjičavi književnici skupili oko njih pitajući: "Zašto dječak nije iscijeljen? Je li ovaj slučaj pretežak za vašega Gospodina? Je li đavao snažniji u ovakvoj situaciji?"
Ali onda je u ovaj prizor ušao Isus! Otac je rekao: "Doveo sam svoga sina tvojim učenicima, ali nisu ga mogli iscijeliti. On je beznadan slučaj." No Isus je jednostavno odgovorio: "Sve je moguće onome koji vjeruje" (Mk 9,23). Krist je rekao svima nazočnima: "Vjerujete li da se mogu nositi sa svim situacijama osim onima koji su pod đavoljom kontrolom? Kažem vam, nema problema, nema nemoguće situacije koju ja ne mogu popraviti."
Zatim, samo jednom riječju, Isus je učinio nemoguće stvarnošću: "On zaprijeti nečistom duhu i reče mu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više se ne vraćaj u nj" (Mk 9,25). U toj točki, dječak je pao na zemlju kao mrtav. Ali, kaže Pismo, "Isus ga uhvati za ruku te ga podigne, i on ostade stojeći" (Mk 9,27).
Možete li zamisliti radost u tom prizoru? Ovaj čist, slobodan dječak vjerojatno je potrčao svome ocu i zagrlio ga te je očevo srce poskakivalo od radosti! Bog je sve popravio!
Dakle, zašto je Duh Sveti potaknuo Marka da uključi ovu priču u svoje evanđelje? Vjerujem da je to bilo da bi svaki roditelj od toga trenutka nadalje mogao znati kako se može uzdati u Boga da će učiniti nemoguće s njihovom djecom. Gospodin je rekao: "Ja mogu obnoviti sve i svakoga. Budete li samo vjerovali, sve će vam biti moguće kroz mene."
Dok je otac stajao pred učenicima, sotona se počeo manifestirati u dječaku. Iz usta mu je izlazila pjena te se valjao po zemlji, grčeći se i vrteći. Pismo nam kaže da su učenici molili nad njim – vjerojatno dugo – ali ništa se nije dogodilo. Ubrzo su se sumnjičavi književnici skupili oko njih pitajući: "Zašto dječak nije iscijeljen? Je li ovaj slučaj pretežak za vašega Gospodina? Je li đavao snažniji u ovakvoj situaciji?"
Ali onda je u ovaj prizor ušao Isus! Otac je rekao: "Doveo sam svoga sina tvojim učenicima, ali nisu ga mogli iscijeliti. On je beznadan slučaj." No Isus je jednostavno odgovorio: "Sve je moguće onome koji vjeruje" (Mk 9,23). Krist je rekao svima nazočnima: "Vjerujete li da se mogu nositi sa svim situacijama osim onima koji su pod đavoljom kontrolom? Kažem vam, nema problema, nema nemoguće situacije koju ja ne mogu popraviti."
Zatim, samo jednom riječju, Isus je učinio nemoguće stvarnošću: "On zaprijeti nečistom duhu i reče mu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više se ne vraćaj u nj" (Mk 9,25). U toj točki, dječak je pao na zemlju kao mrtav. Ali, kaže Pismo, "Isus ga uhvati za ruku te ga podigne, i on ostade stojeći" (Mk 9,27).
Možete li zamisliti radost u tom prizoru? Ovaj čist, slobodan dječak vjerojatno je potrčao svome ocu i zagrlio ga te je očevo srce poskakivalo od radosti! Bog je sve popravio!
Dakle, zašto je Duh Sveti potaknuo Marka da uključi ovu priču u svoje evanđelje? Vjerujem da je to bilo da bi svaki roditelj od toga trenutka nadalje mogao znati kako se može uzdati u Boga da će učiniti nemoguće s njihovom djecom. Gospodin je rekao: "Ja mogu obnoviti sve i svakoga. Budete li samo vjerovali, sve će vam biti moguće kroz mene."