petak, srpnja 11, 2014

NA TOČKI SLOMA

Pišu mi pastori iznoseći svoje brige za pastvu koja diže ruke. "Dobri, iskreni kršćani tako su svladani krivnjom i osudom da to izaziva očaj. Kad ne mogu živjeti prema svojim vlastitim očekivanjima, kad padnu natrag u svoj grijeh, odlučuju dići ruke."

Sve veći broj kršćana na točki je sloma. Malo je kršćana koji bi se ikada zabavljali mišlju da će ostaviti svoju ljubav za Isusa, ali u očaju razmišljaju na odustajanje.

Neki propovjednici danas propovijedaju samo pozitivne poruke. Kad ih čujete, svaki kršćanin dobiva trenutačne odgovore na molitvu i prima čuda; svatko se osjeća dobro i živi dobro; i sav svijet je blistav i ružičast. Volim čuti takvo propovijedanje jer dosta želim sve te dobre i zdrave stvari za narod Božji. Ali za velik broj vrlo iskrenih kršćana to jednostavno ne ide tako.

Nije čudo da mladi ljudi dižu ruke poraženi. Oni ne mogu živjeti prema slici koju je stvorila religija bezbrižnog, bogatog, uspješnog kršćanina koji uvijek razmišlja pozitivno. Njihov svijet nije tako idealan; oni žive s dubokim bolima, krizama iz sata u sat i obiteljskim problemima.

Pavao je govorio o nevolji: "Nevolja što nas zadesi ... opteretila na je preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život" (2 Kor 1,8).

Pozitivno razmišljanje neće učiniti da ti problemi nestanu niti će "priznavanje" da ti problemi ne postoje išta promijeniti. Što je rješenje? Ovdje su dvije nepromjenjive činjenice koje su mi donijele veliku utjehu i pomoć:
  • Bog me ljubi. On je dobar Otac koji nas samo želi podići iz naše slabosti. 
  • Vjera je ono što njemu najviše ugađa. On želi da mu vjerujem. 
"Ljubim te, Jahve, kreposti moja! Jahve hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećina moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen" (Ps 18,2-4).