"JAHVE JE ONDJE"
Da biste bili član prave Božje Crkve, morate biti poznati po imenu Jahve Šame – hebrejski izraz za "Jahve je ovdje" (Ez 48,35). Drugi moraju biti u stanju reći za vas: "Jasno mi je da je Gospodin s tim čovjekom. Svaki put kad ga vidim, osjećam nazočnost Gospodnju. Njegov život uistinu odražava slavu i nazočnost Božju."
Budemo li iskreni, moramo priznati da ne osjećamo jako često Gospodnju divnu nazočnost jedan u drugome. Zašto je to tako? Kršćani provode svoje vrijeme uključeni u dobre vjerske aktivnosti – molitvene skupine, proučavanja Biblije, evangelizacije, kućne grupe – i sve to je vrlo pohvalno. Ali mnogi od tih istih kršćana provode malo, ako uopće išta, vremena služeći Gospodinu u tajnoj klijeti molitve i proučavanja.
Gospodnja nazočnost jednostavno se ne može odglumiti. To je istina bez obzira odnosi li se na život pojedinca ili na crkveno tijelo. Kad govorim o Božjoj nazočnosti, ne govorim o nekoj vrsti duhovnog zračenja koje mistično okružuje neku osobu ili koje se spušta na crkveno bogoslužje. Naprotiv, govorim o rezultatu jednostavnog, ali snažnog hodanja po vjeri. Bez obzira očituje li se to u životu jednog kršćanina ili u čitavoj zajednici, to uzrokuje da ljudi to uoče. Oni jednostavno kažu: "Ovaj čovjek bio je s Isusom" ili "Ova zajednica doista vjeruje što propovijeda".
Da bi nastala crkva Jahve Šame, potrebno je daleko više od pravednog pastora. Za to su potrebni pravedni ljudi koji provode vrijeme nasamo s Bogom. Ako stranac dođe s crkvenog bogoslužja i kaže: "Ovdje sam osjetio Isusovu nazočnost", možete biti sigurni da to nije bilo samo zbog propovijedanja ili slavljenja. Bilo je to jer je u dom Božji ušla pravedna zajednica i slava Božja prebivala je u njihovoj sredini.
U Djelima 4,13 čitamo o Petru i Ivanu kad su bili dovedeni pred velikog svećenika i druge vođe: "Kad vide Petrovu i Ivanu neustrašivost i saznadu da su neuki i priprosti ljudi, počnu se diviti. Prepoznali su da su to oni koji su bili s Isusom."
Budemo li iskreni, moramo priznati da ne osjećamo jako često Gospodnju divnu nazočnost jedan u drugome. Zašto je to tako? Kršćani provode svoje vrijeme uključeni u dobre vjerske aktivnosti – molitvene skupine, proučavanja Biblije, evangelizacije, kućne grupe – i sve to je vrlo pohvalno. Ali mnogi od tih istih kršćana provode malo, ako uopće išta, vremena služeći Gospodinu u tajnoj klijeti molitve i proučavanja.
Gospodnja nazočnost jednostavno se ne može odglumiti. To je istina bez obzira odnosi li se na život pojedinca ili na crkveno tijelo. Kad govorim o Božjoj nazočnosti, ne govorim o nekoj vrsti duhovnog zračenja koje mistično okružuje neku osobu ili koje se spušta na crkveno bogoslužje. Naprotiv, govorim o rezultatu jednostavnog, ali snažnog hodanja po vjeri. Bez obzira očituje li se to u životu jednog kršćanina ili u čitavoj zajednici, to uzrokuje da ljudi to uoče. Oni jednostavno kažu: "Ovaj čovjek bio je s Isusom" ili "Ova zajednica doista vjeruje što propovijeda".
Da bi nastala crkva Jahve Šame, potrebno je daleko više od pravednog pastora. Za to su potrebni pravedni ljudi koji provode vrijeme nasamo s Bogom. Ako stranac dođe s crkvenog bogoslužja i kaže: "Ovdje sam osjetio Isusovu nazočnost", možete biti sigurni da to nije bilo samo zbog propovijedanja ili slavljenja. Bilo je to jer je u dom Božji ušla pravedna zajednica i slava Božja prebivala je u njihovoj sredini.
U Djelima 4,13 čitamo o Petru i Ivanu kad su bili dovedeni pred velikog svećenika i druge vođe: "Kad vide Petrovu i Ivanu neustrašivost i saznadu da su neuki i priprosti ljudi, počnu se diviti. Prepoznali su da su to oni koji su bili s Isusom."