VJERAN SLUGA

Apostol Pavao bio je jedan od Božjih najvjernijih slugu. Vjerujem da su iza Pavlove vjernosti bile tri važne motivacije: nada, ljubav i strah.

Pavao je imao blaženu nadu u vječni život koja ga je motivirala za vjernost. Imao je i veliku ljubav za Krista. U 2 Korinćanima 5,14 kaže: "Ljubav Kristova potpuno nama ovladava", što znači, ona ga je prisiljavala da ostane vjeran Bogu. Ali Pavlova vjernost bila je motivirana još nečim: strahopoštovanjem za trenutak kad će Sudnjega dana stajati pred sucem svijeta.

Danas ogromna većina kršćana posjeduje samo prve dvije motivacije. Gotovo svaki vjernik tvrdi da ima nadu u vječni život. I mnogi kažu u svoj iskrenosti: "Znam da ljubim Isusa svim svojim srcem."

Međutim, istina o dolazećem Sudnjem danu upravo je ona stvar koja stvara ozbiljne, pobožne vjernike. Oni koji to izbacuju iz uma obično su hladni, bezbrižni i skloni popustljivosti. Ali ostaje činjenica da će se svi ljudi koji su ikada živjeli okupiti na mjestu suda da im sudi Isus Krist: "… jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim" (2 Kor 5,10). "Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se" (Rim 14,12).

U samom ovom trenutku legije anđela stoje spremne čekajući Isusovu zapovijed da iz svih krajeva zemlje skupe i bezbožne i pravedne: "Sin će Čovječji izaslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce" (Mt 13,41).

Svi bogati, slavni i moćni svih vremena bit će dovedeni da stanu pred njim: "Zemaljski kraljevi, velikaši, vojskovođe, bogataši, mogućnosti, svi … sakriše se po špiljama i gorskim pećinama, govoreći gorama i pećinama: 'Padnite na nas i sakrijete nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdžbe, jer dođe veliki dan njihove srdžbe! Tko može opstati?'" (Otk 6,15-17)