ponedjeljak, veljače 14, 2011

OPASNOST OD NEVJERE

Bog je u mene ugradio strah od nevjere. Taj strah rezultat je istraživanja Pisma u kojem su primjeri užasnih posljedica nevjere.

Zahvalan sam Bogu sa svime što je u meni da mi je otkrio štetu i razaranje koje može izazvati nevjera. Mi vjernici previše olako uzimamo tu stvar pretpostavljajući da će Bog previdjeti sumnju onih koji se suočavaju s velikim jadom i teškim vremenima.

Jednom sam mislio da bi Gospodin trebao manje tražiti od onih koji se suočavaju s naizgled beznadnim situacijama. Primjerice, kao što je bilo s učenicima u čamcu koji je gotovo potonuo u bijesnoj oluji. Mislio sam: "Gospodine, i oni su bili samo ljudi. Jednostavno ih je sve to svladalo. Bila je to samo ljudska reakcija." Međutim, Isus je prigovorio njihovoj maloj vjeri.

Da, postoji vrijeme za plakanje, kad Isus s ljubavlju šapće: "Hajde, plači; ja spremam svaku tvoju suzu u bocu." Postoje vremena tugovanja; postoje vremena kad smo svladani i vičemo: "Gdje si, Gospodine?" Mi služimo dobrom Ocu koji suosjeća s našim slabostima.

Ali kad nas svlada strah, nastupa pomrčina vjere. Međutim, ne smijemo se zadržavati na tim strahovima i prolaznim sumnjama, moramo se dići i "skloniti pod sjenu krila njegovih". Bog ne suosjeća s nevjerom – i čitavo Pismo to potvrđuje. To može zvučati oštro, ali on ne prihvaća nikakve isprike. On ne daje druge opcije osim vjere.

Izrael je dobio deset prilika da se pouzda u Boga u strašnim situacijama. Svaka kriza bila je Božje djelo. Posljedica njihove nevjere bilo je četrdeset godina beznađa, zbunjenosti i žalosti. Promašili su Božji blagoslov i on je rekao da nisu mogli ući u život odmora, mira i velike dobrote Božje zbog svoje nevjere. Bog je nevjeru nazvao pokvarenošću. "Pazite, braćo, da se slučajno u koga od nas ne nađe pokvareno, nevjerno srce" (Heb 3,12).

Nevjera je uglavnom izazvana zanemarivanjem Riječi Božje. Vjera nije moguća bez neprestanog ulaženja u Pismo i oslanjanja na njegova obećanja.

Ja odabirem pouzdavati se u Boga. Ne želim da "moje mrtvo tijelo padne u pustinji", kao što je bilo s Izraelcima. Bog mi je rekao: "Opaši bokove … baci sve svoje brige na mene … prestani gledati na okolnosti … više ne pitaj zašto. Svakodnevno se hrani na mojoj Riječi … pamti obećanja. Moli s pouzdanjem … vjeruj svim svojim srcem da te Bog ljubi … on te nije napustio. Suze traju tijekom noći, a s jutrom dolazi radost."

Bez obzira kroz što prolazite, čak ako prolazite i dolinom sjena smrtnih, Bog obećava da će biti s vama. Danas zauzmite stav i počnite se pouzdavati. Vaša nevjera ništa ne mijenja, ali vjera otvara vrata izbavljenju.

"O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim. Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih" (Ps 31,20-21).