utorak, veljače 01, 2011

LEKCIJA O IZGUBLJENOM SINU

Biblija kaže: "Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga" (Lk 15,20).

Vjerujem da je izgubljeni sin došao kući zbog svoje prošlosti s ocem. Ovaj je mladić poznavao karakter svoga oca – i vjerojatno je primio veliku ljubav od njega. Morao je znati da ako se vrati, neće biti koren ili osuđen za svoje grijehe.

Pogledajte kako ga je otac prihvatio u njegovom žalosnom stanju. Mladić je imao namjeru ponuditi svome ocu skrušeno priznanje. Međutim, kad se našao licem u lice sa svojim ocem, nije imao priliku iznijeti potpuno priznanje. Njegov ga je otac prekinuo dotrčavši do njega i zagrlivši ga.

Mladić je jedino mogao izreći početak svoga govora: "Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom" (Lk 15,21). Ali njegov otac nije čekao da završi. Za njega je grijeh ovoga mladića već bio riješen. Očev jedini odgovor je bio da izda naredbu svojim slugama: "Odjenite moga sina i stavite mu prsten na ruku. Pripremite gozbu jer ćemo slaviti. Svi se radujte jer je moj sin kod kuće." On je poznavao srce svoga sina. Znao je da se u potpunosti pokajao.

Za oca grijeh nije bio najvažnija stvar. Njemu je jedino na pameti bila ljubav. On je htio da njegov sin zna da je prihvaćen i prije nego izgovori priznanje. I to je ono što Bog želi da svi mi znamo: njegova ljubav veća je od svih naših grijeha. "Dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju" (Rim 2,4).