petak, lipnja 18, 2010

OGLEDALO

"A on (Stjepan), pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane te reče: 'Evo, gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane'" (Dj 7,55-56).

Stjepan predstavlja što bi istinski kršćanin trebao biti: čovjek pun Duha Svetog, očiju uprtih u Čovjeka u slavi. To je čovjek koji odražava tu slavu na takav način da su svi koji je vide zaprepašteni i začuđeni. To je čovjek koji postojano ima uprt pogled u Krista; on uvijek gleda gore u njega i potpuno je zaokupljen proslavljenim Spasiteljem.

Pogledajte beznadno stanje u kojem se Stjepan našao – opkoljen vjerskom ludošću, praznovjerjem, predrasudom i zavišću. Gnjevna svjetina navaljivala je na njega, divlja i žedna krvi. Pred njim se nazirala smrt. Kakva nemoguća situacija! Ali dok je gledao gore u nebo, vidio je svoga Gospodina u slavi i iznenada mu odbacivanje ovdje na zemlji nije više značilo ništa. Sad je bio iznad svega toga jer je vidio onoga koji je bio nevidljiv.

Jedan brz pogled na slavu Gospodnju, jedan pogled na njegovu dragocjenu svetost i Stjepan više nije mogao biti povrijeđen. Kamenje i bjesne psovke nisu mu mogli nauditi zbog radosti koja je bila pred njim. Jedan kratak pogled na Kristovu slavu smješta vas iznad svih vaših prilika. Uperen pogled u Krista i neprestano posezanje za njim svaki budan trenutak osigurava mir i vedrinu kao ništa drugo.

"A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18), Stjepan je uhvatio te zrake proslavljenog Čovjeka u nebu i odražavao ih društvu koje je odbacilo Krista.

Kako je istina da postajemo ono što gledamo! Pravilan prijevod trebao bi glasiti: "Svi mi koji otvorena lica odražavamo slavu, promijenjeni smo!" Ovdje se misli da kršćanin poput ogledala odražava slavu u koju neprestano gleda. Mi smo "u staklu" – ogledalu – i gledamo u Krista, predmet naše ljubavi, te u tom procesu gledanja postajemo poput njega.

Kad neprijatelj dolazi poput bujice i uzburkane okolnosti nas obaraju, trebamo svijet oko sebe i zadiviti i osuditi svojim blagim i mirnim počinkom u Kristu. S obzirom da vidimo svojim duhovnim umom, to se postiže držanjem našega uma na Kristu.