četvrtak, lipnja 17, 2010

NEUMOLJIVA LJUBAV BOŽJA

Želim s vama razgovarati o riječi neumoljiv. Ta riječ znači: nesmanjenog intenziteta ili snage, nepopustljiv, beskompromisan, ne se dati promijeniti ili nagovoriti argumentima. Biti neumoljiv jest držati se određena pravca.

Kakav čudesan opis ljubavi Božje! Ljubav našega Gospodina apsolutno je neumoljiva. Ništa ne može spriječiti ili oslabiti njegovo zanimanje za grešnike i svete. Psalmist David izrazio je to ovako: "S leđa i s lica ti me obuhvaćaš … Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si" (Ps 139,5-7-8).

David govori o velikim visinama i dubinama s kojima se svi u životu suočavamo. On govori: "Postoje razdoblja kad sam tako blagoslovljen da osjećam da sam podignut radošću. A postoje i vremena kad se osjećam kao da živim u paklu, osuđen i nedostojan. Ali bez obzira gdje sam, Gospodine, bez obzira koliko se osjećam blagoslovljen ili u kako je nisko moje stanje, ti si nazočan. Ne mogu otići od tvoje neumoljive ljubavi. Ne mogu pobjeći od nje. Nikada ne prihvaćaš moje argumente u vezi s time kako sam nedostojan. Čak i kad sam neposlušan i griješim protiv tvoje istine uzimajući tvoju milost zdravo za gotovo, nikada me ne prestaješ ljubiti. Tvoja ljubav za mene neumoljiva je."

Potrebno je razmisliti o svjedočanstvu apostola Pavla. Kad čitamo o Pavlovu životu, vidimo čovjeka koji je smjerao uništiti crkvu Božju. U svojoj mržnji prema kršćanima bio je poput luđaka. Disao je prijetnjama da će istrijebiti sve koji slijede Isusa. I tražio je ovlaštenje velikog svećenika da pronalazi vjernike i ulazi u njihove kuće, odvlačeći ih u zatvor.

Nakon što se obratio, Pavao svjedoči da ga je Bog ljubio i tijekom onih godina ispunjenih mržnjom dok je bio pun predrasuda slijepo ubijajući Kristove učenike. Apostol je zapisao: "Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas" (Rim 5,8). U biti je rekao: "Iako toga nisam bio svjestan, Bog je tragao za mnom. S ljubavlju je išao i išao za mnom do onoga dana dok me doslovce nije zbacio s konja. Bila je to Božja neumoljiva ljubav."

Kako su godine prolazile, Pavao je postajao sve uvjereniji da će ga Bog žarko ljubiti do kraja, kroz sve njegove uspone i padove. Izjavio je: "Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu" (Rim 8,38-39). Izjavljivao je: "Sad kad sam Božji, ništa me ne može rastaviti od njegove ljubavi. Ni đavao, ni demoni, ni vlasti, ni čovjek, ni anđeo – ništa ne može zaustaviti ljubav Božju."