ponedjeljak, lipnja 07, 2010

BOŽJI DAR SVOME SINU

Teško mogu prihvatiti ove riječi: "Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno" (Iv 17,22). Razmislite o tome. Imamo riječ našega Gospodina koju priznaje pred svojim vlastitim Ocem da nam je potpuno dao sebe kao što je i Otac dao samoga sebe njemu. Dao nam je istu prisnu ljubav koju je njegov Otac dao njemu, i to je njegova slava očitovana u nama. Uvedeni smo u istu vrstu posebnog ljubavnog odnosa koji on dijeli sa svojim Ocem, a što još više, on prekida krug ljubavi između njih dvojice i u njega uvodi i nas. Mi smo učinjeni dionicima neshvatljive slave. Kako nevjerojatno da nas Krist dovodi Ocu i zalaže se za nas: "… da mogu biti jedno s nama!" Mi smo dionici punine ljubavi Božje za njegova Sina.

U pravom smislu moglo bi se reći da je Bog tako ljubio Sina da mu je dao svijet. Znamo da mu je dao one koji su na svijetu, jer je Gospodin rekao: "Ja sam objavio ime tvoje ljudima koje si mi dao iz svijeta. Tvoji su bili. Meni si ih dao …" (Iv 17,6).

Zar niste znali da smo mi Božji dar Sinu – dar ljubavi? "Tvoji su bili, ali sve si ih dao meni." Međutim, Krist je tako jedno sa svojim Ocem da mu vraća dar i kaže: "Sve moje pripada tebi; sve tvoje pripada meni …" (Iv 17,10). Takva ljubav ne može ništa zadržati za sebe, ona sve daje.

Nije li utješno znati da smo predmet takve ljubavi između Oca i Sina? Kakva čast da nas je Krist stavio na dlan svoje drage slavne ruke i predstavio Ocu govoreći: "Gledaj, Oče! Oni su naši! Svi oni pripadaju nama! Oni su predmet naše ljubavi! Ljubit ću ih, Oče! I ti ćeš ih ljubiti. Nastanit ćemo se u njima i pokazati im koliko su ljubljeni."

Kako naši umovi sve to mogu shvatiti? Ovdje naš Gospodin govori svome Ocu: "Učinit ću da spoznaju tvoju ljubav za mene, tako da ljubav koju imaš za mene može biti i u njima."