UZALUD SAM SE TRUDIO

Biste li se šokirali kad biste znali da je Isus iskusio osjećaj da je malo postigao?

U Izaiji 49,4 čitamo ove riječi: "A ja rekoh: 'Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu..." To nisu riječi Izaije kojega je Bog pozvao u zreloj dobi. Ne, to su Kristove vlastite riječi, riječi izgovorene od Onoga koga je "Jahve pozvao od krila materina ... Jahve ... me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael" (Iz 49,1.5).

Kad sam došao do ovoga odlomka kojega sam već mnogo puta pročitao, srce mi je bilo u čuđenju. Jedva sam mogao povjerovati onome što sam pročitao. Isusove riječi ovdje da se "zaludu mučio" bile su odgovor Ocu koji je upravo izjavio: "Ti si Sluga moj ... u kom ću se proslaviti" (Iz 49,3). Isusov iznenađujući odgovor čitamo u sljedećem retku: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu" (Iz 49,4).

Kad sam to pročitao, digao sam se na noge u svojoj radnoj sobi i rekao: "Kako divno! Jedva mogu vjerovati da je to bio Krist, tako ranjiv, koji je priznavao Ocu da je doživio ono s čime se i mi ljudi suočavamo. Kao čovjek, iskusio je isto obeshrabrenje, istu potištenost, istu ranjivost. Imao je iste misli koje i ja imam o svom vlastitom životu: "Ovo nije ono što sam smatrao da je obećano. Uzalud sam trošio svoju snagu. Sve je bilo uzalud."

Kad sam pročitao ove riječi, još sam više zavolio Isusa. Shvatio sam da Hebrejima 4,15 nije samo otrcana fraza: naš Spasitelj zaista suosjeća s našim slabostima, jer je i on bio kušan na iste načine kao i mi, samo što nije sagriješio. I on je upoznao isto iskušenje od sotone čuvši isti optužujući glas: "Tvoje poslanje nije ništa obavilo. Život ti je neuspjeh. Nemaš što pokazati za sav svoj trud."

Krist je došao na ovaj svijet da bi ispunio volju Božju oživjevši ponovno Izraela. Učinio je upravo kao što mu je bilo zapovjeđeno, ali Izrael ga je odbacio: "K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše" (Iv 1,11).

Zašto bi Isus ili bilo koji muškarac ili žena Božja izrekli takve očajne riječi poput ovih: "Uzalud sam se trudio"? Kako bi Sin Božji mogao dati takvu izjavu? I zašto su generacije vjernika bile svedene na tako očajničke riječi? Sve je to rezultat mjerenja malih rezultata velikim očekivanjima.

Možda mislite: "Ova poruka zvuči kao da se odnosi samo na propovjednike ili one koji su pozvani na neko veliko djelo za Boga. Vidim da se ona odnosi na misionare i biblijske proroke. Ali što ona ima sa mnom?" Istina je da smo svi mi pozvani k jednome velikom zajedničkom cilju i k jednoj službi, a to je da budemo poput Isusa. Pozvani smo da mu postajemo sve sličniji, da se mijenjamo u njegovu sliku.