USRED ČUDA

Upravo sada možete biti usred čuda i to jednostavno ne vidjeti. Možda upravo sada čekate na čudo. Obeshrabreni ste jer vam se čini da su stvari u stanju mirovanja. Ne vidite nikakav dokaz Božjega nadnaravnog djelovanja za vas.

 

Pogledajte što kaže David u Psalmu 18: "U nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se ... Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu ...  On nagnu nebesa i siđe ... Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. Odape strijele ... izbaci munje" (Ps 18,7-10.14-15).

 

Morate shvatiti da se ništa od toga doslovce nije dogodilo. Sve to bilo je nešto što je David vidio samo svojim duhovnim očima. Ljubljeni, to je vjera. To je kad vjerujete da je Bog čuo vaš vapaj, da ne kasni i da nije zanemario vašu molbu. Naprotiv, čim ste molili odmah je tiho počeo vršiti vaše čudo pa i sada vrši nadnaravno djelo za vas. To doista znači vjerovati u čuda, u njegovo čudesno postupno djelo u našem životu.

 

David je razumio temeljnu istinu iza svega toga: "Na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sam mu mio" (Ps 18,20). Izjavio je: "Znam zašto Gospodin sve to za mene čini. Zato što sam mu mio i raduje se u meni."

 

Ja doista vjerujem u trenutačna čuda. Bog danas u svijetu još uvijek čini slavna, trenutačna čuda. Međutim, u ovim odlomcima Evanđelja – Mt 16,9-11; Mk 8.19-21 – kad Isus podsjeća učenike kako je čudotvorno nahranio pet tisuća i četiri tisuće ljudi, on traži od njih i od nas da obratimo pozornost na njegova postupna čuda i njihovu ulogu u našem svagdašnjem životu.