POSTUPNA ČUDA

Stari zavjet pun je Božje čudotvorne sile: od rastvaranja Crvenog mora, preko javljanja Boga Mojsiju iz gorućeg grma pa do Ilije kad je sazvao oganj s neba. Sve su to bila trenutačna čuda. Ljudi koji su u njih bili uključeni, mogli su vidjeti da se ona događaju, osjetiti ih, drhtati od njih. To su bila čuda kakva bi mi i danas htjeli vidjeti, čuda koja bi izazivala strahopoštovanje i divljenje. I mi želimo da Bog razdere nebesa, siđe u našu situaciju i popravi stvari kroz izljev nebeske sile.

 

Ali čudotvorna Božja sila u životima njegova naroda dolazi kroz takozvana "postupna čuda". To su čuda koja su oku teško zamjetljiva. Ne prati ih grmljavina, sijevanje ili bilo kakvo vidljivo djelovanje ili promjena. Naprotiv, postupna čuda započinju tiho, bez fanfara, polako, ali sigurno, u jednom trenutku otkrivajući samo jedan korak.

 

I trenutačno i postupno čudo vidljivo je u dvije prilike kad je Krist nahranio mnoštvo. Iscjeljenja koja je izvršio bila su trenutačna, vidljiva i lako uočljiva od onih koji su u one dane bili nazočni. Mislim na onoga hromog čovjeka s kvrgavim tijelom koji je iznenada imao vanjsku fizičku promjenu tako da je mogao trčati i skakati. To je bilo čudo koje je zadivilo i ganulo sve koji su ga vidjeli.

 

Međutim, hranjenja koje je Krist izvršio bila su postupna čuda. Isus je prinio jednostavnu molitvu blagoslova bez vatre, grmljavine ili potresa. Samo je razlomio kruh i suhu ribu, ne dajući nikakav znak ili zvuk da se događa čudo. Međutim, da bi se nahranili toliki ljudi, potrebno bi bilo čitav dan prelamati onaj kruh i ribe tisućama puta. Svaki pojedini komadić kruha i ribe bio je dio čuda.

 

I danas Isus vrši mnoga takva čuda u životima svoga naroda. Mi molimo za trenutačna, vidljiva čuda, ali naš Gospodin često radi tiho, stvarajući za nas čudo dio po dio, djelić po djelić. Možda čudo ne čujemo i ne možemo ga dotaći, ali on radi stvarajući naše izbavljenje iznad svega što smo vidjeli.