utorak, srpnja 28, 2009

POSLUŠNOST JE BOLJA OD BLAGOSLOVA

"A Samuel odvrati: 'Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline" (1 Sam 15,22).

Pisano je: "Poslušnost je vrednija od najbolje žrtve." A ja kažem da je bolja i od blagoslova. Ovo je najdublje značenje u priči o Abramu koji je prinosio Izaka na oltaru. Bog je rekao: "Idi i to učini." I poslušao je. Je li Abram otišao od onog oltara govoreći: "Bog se predomislio"? Ne mislim tako. Bog je htio samo poslušnost. Upravo sam to jednoga dana iskusio. Bog mi je rekao da pregovaram i dao mi je svaki mogući dokaz da zatražim određenu stvar. Tako sam i učinio. Učinio sam sve u svojoj snazi da to postignem. Ali nisam dobio! Što sad? Hoću li ispitivati Boga? Hoću li sumnjati da mi je govorio? Hoću li vjerovati da me sotona spriječio? Ne! Revno sam tražio Gospodina. On mi je rekao: "Učini ovo" i ja sam učinio. Počivat ću u miru poslušnosti. To ovu stvar čini boljom od blagoslova. Bog vam pokazuje samo jednu stranu kovanice – poslušnost.

Sluga mora poslušati bez postavljanja pitanja! I to je vjera: kad gospodar zapovijedi svome sluzi da ide, on ide; da dođe, i on dođe.

"Pa da me i ubije, opet ću se uzdati u njega" (Job 13,15).

Može li se čovjek u svom srcu pouzdavati u Boga kad se čini da krši obećanje? Može li čovjek govoriti jezikom vjere kad mu sve vodstvo "eksplodira" u lice? Velikani vjere tako su činili! Ljudi velike vjere suočavali su se s najžešćim kušnjama. Da bi izgradio vjeru, Bog ima neobične putove, a ako odlazite dublje u Boga, neobičnije će biti vaše testiranje. Nemojte misliti da su žalosti i boli neophodan dokaz da mu niste ugodili! Čudesa se događaju jedino usred nemogućih situacija. Ako želite biti dijete vjere, onda se pripremite na život najneobičnijih testiranja.
Vjera dolazi korištenjem onoga što imate. Ne čekajte da se prepreke uklone. Kako god, idite naprijed! Najkritičniji dio vjere je "posljednjih pola sata".