utorak, srpnja 21, 2009

NE BOJTE SE NEUSPJEHA

Kad je Adam sagriješio, pokušao se sakriti od Boga. Kad se Petar odrekao Krista, bojao se susresti s njim. Kad je Jona odbio propovijedati Ninivi, strah ga je otjerao u ocean da pobjegne od nazočnosti Gospodnje.

 

Nešto daleko gore od neuspjeha je strah koji ide s njim. Adam, Jona i Petar bježali su od Boga ne zato što su izgubili svoju ljubav za njega, nego zato što su se bojali da je previše ljut na njih da bi ih razumio.

 

Optuživač braće čeka poput strvinara na vas da na neki način iznevjerite. A onda koristi svaku laž iz pakla da vas navede da dignete ruke, da vas uvjeri da je Bog presvet ili da ste više previše grešni da se vratite. Ili vas plaši da niste dovoljno savršeni ili da se nikada nećete podići iznad svoga neuspjeha.

 

Četrdeset je godina bilo potrebno da iz Mojsija izađe strah i da postane koristan u Božjem programu. Ako bi se Mojsije, Jakov ili David prepustili neuspjehu, možda više nikada ne bismo čuli za te ljude. Međutim, Mojsije se ponovno digao da bi postao jedan od najvećih Božjih heroja. Jakov se suočio sa svojim grijesima; ponovno se sjedinio sa svojim bratom kojega je prevario i dosegao nove visine pobjede. David je potrčao u dom Božji, našao oproštenje i mir te je došlo njegovo najbolje vrijeme. Jona se vratio, učinio ono što je isprva odbio i doveo čitav grad do pokajanja. Petar se izdigao iz pepela odricanja da bi vodio crkvu do Pentekosta.

 

1958. godine sjedio sam u malom automobilu i plakao. Bio sam uvjeren da sam užasno podbacio. Nakon što sam mislio da me Bog odveo da svjedočim sedmorici tinejdžera ubojica, vrlo sramotno bio sam izbačen iz sudnice. Moje nastojanje da poslušam Boga i pomognem onim mladim izgrednicima činilo se kao da je završilo u užasnom neuspjehu.

 

Zadrhtim kad se sjetim koliko bih blagoslova izgubio da sam toga mračnog trenutka digao ruke. Kako sam danas sretan da me Bog poučio da se suočim sa svojim neuspjehom i da idem dalje do njegovog sljedećeg koraka za mene.