srijeda, srpnja 29, 2009

MOLITVA – KRATKA I DUGAČKA!

"Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi" (Prop 5,1)

Za dugačke molitve često postoji izlika. Želja da se izgradi "zaslužena sila" kod Boga; ambicija da se udvostruči molitveni život onih ljudi koje je Bog upotrebljavao; suptilno nastojanje da se prevlada Gospodina s dovoljno riječi da se pokrene u akciju. Pitam se, dosađuje li se Bog ikada? Čezne li za više jezgrovitih i razumnih molitava i prošnji? Neki od nas ulaze u tajnu klijet, a "riječi nam samo jure iz usta". Postajemo nagli, opširni, ponavljamo poput papiga, iznosimo beznačajne molbe i mehanički koristimo riječi slavljenja. Bog zaslužuje razumno i jezgrovito predstavljanje naših potreba, iskreno i zdravo prinošenje našeg slavljenja, dostojanstvo bazirano na našem poštovanju Kralja svih kraljeva.

Budite s Bogom u molitvi specifični i on će biti specifičan s vama u vezi s odgovorom. Bezbrižnost i prevrtljivost nemaju mjesta u njegovim dvorima.

Isus je rekao: "Ostanite ovdje i bdijte sa mnom" (Mt 26,38).

Stvarna svrha molitve je da uživamo u mnogom osobnom razgovoru s Gospodinom. Srce se protivi boraviti u nazočnosti Božjoj i zadovoljava se s "pobožnostima". To opisuje žurno vrijeme kasno navečer ili rano ujutro kad se prinose "brze" molitve i užurbano čita djelić Pisma. Sve svjedočenje u ovom svijetu ne može osloboditi čovjeka od njegove dužnosti i privilegija molitve u tajnoj klijeti. Biti zatvoren nasamo s Bogom dok se tjelesna duša ne preobrazi! Nitko ne bi smio moliti bez oranja i nitko ne bi smio orati bez molitve.

Svaki dar od Boga koštat će uzdisanje. Iskreni ljudi i žene Božje osjećaju se preslabi da bi se suočili s neprijateljem bez svakodnevne redovite molitve.