ponedjeljak, svibnja 04, 2009

UZVISUJMO IME ISUSA KRISTA, NAŠEGA GOSPODINA!

Netko tko ovo čita treba Isusov dodir. Kad je Gospodin služio ovdje na zemlji, išao je okolo ozdravljujući i obnavljajući unesrećene jednostavno dodirujući ih. Kad je Isus dotakao Petrovu punicu, "pusti je groznica". Dotakao je lijes mrtva djeteta, i dječak se povratio u život. Dotakao je oči slijepaca, i oni su progledali. Dotakao se uha gluhog i on je iznenada čuo. Roditelji su mu donosili djecu "da stavi ruke na njih". Njegov nježan dodir sve je mijenjao. Mnogi su donosili svoje bolesne i slabe, a Isus je nalazio vremena da ih sve dosegne, dotakne i iscijeli.

 

Ako doista prisno poznajete Gospodina, znate i osjećate dodir Isusove ruke. U vrijeme osamljenosti, u vrijeme obeshrabrenja, u vrijeme zbunjenosti, u vrijeme boli i neizvjesnosti zavapili ste iz dubine svoje duše: "Gospodine Isuse, potreban mi je tvoj dodir. Moram osjetiti tvoju nazočnost. Dođi, Isuse, i dotakni moju žednu dušu."

 

Nekima je potreban Isusov dodir na njihovu umu. Sotona je došao svojim pokvarenim vlastima da muči i opterećuje um paklenim mislima – mislima nevjere, mislima koje nisu slične Kristu, mislima straha, mislima nedostojnosti, mislima o Božjem nezadovoljstvu. Iskreni će vam vjernici reći da su iskusili te napade na svoj um. Sotona je čvrsto odlučio uništiti našu vjeru i oslanjanje na Gospodina.

 

U Pismu je Isusov dodir dolazio u odgovoru na vapaj. Nema dokaza da je ikada ignorirao ili odbio takav vapaj. A neće se oglušiti ni na vaš vapaj, nego će milosrdno odgovoriti na vašu potrebu. U Mateju 8 čitamo o gubavcu koji je došao k njemu i rekao: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti." Isus je ispružio ruku i dotakao ga se govoreći: "'Hoću. Ozdravi!' I odmah bi izliječena njegova guba."

 

Nađite danas mjesto s Isusom nasamo i recite mu isto što je rekao i gubavac: "Gospodine, ti možeš. Očisti me." A onda očekujte da vas on koji ne gleda tko je tko dotakne i iscijeli u umu, tijelu, duši i duhu. Ruka Gospodnja ispružena je prema vama, ali on čeka na onaj vapaj potrebe, vapaj za pomoći koji je i vapaj očekivanja.

           

"Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko" (Pnz 26,6-9).