utorak, svibnja 05, 2009

LJUBAV BOŽJA PREMA NJEGOVU NARODU NIKADA NE PRESTAJE

Dok sam čitao Psalam 13, bio sam potaknut poslati vam nekoliko riječi ohrabrenja koje sam skupio iz toga blagoslovljenog poglavlja.

 

Riječi koje sadržava ovaj psalam zapisao je David. Pitao je: "Ta dokle ćeš me, Gospodine, zaboravljati? Zauvijek? Dokle ćeš kriti svoje lice od mene? Dokle ću svakodnevno imati žalost u svome srcu? Dokle će se neprijatelj dizati na mene?"

 

Ovo zvuči kao da je David mislio da ga je Bog sasvim prepustio trpljenju da se svakoga dana budi s crnim oblakom koji visi nad njim. Određeno je razdoblje od očaja govorio: "Bože, hoće li ovaj osjećaj osamljenosti ići tako zauvijek? Kad će moje molitve biti odgovorene?"

 

Kad nas nevolje napadnu iako znamo da ljubimo Gospodina – kad se izbavljenje čini dalekim i beznadnim – tonemo pod pritiskom. Upravo sada, neki koji čitaju ove riječi tonu pod strašnim pritiskom situacije koja se čini nerješiva. Na rubu su potpunog očaja i nadaju se da će zatišje u njihovoj kušnji doći makar samo na trenutak.

 

Usred svoje vlastite kušnje, David je pitao: "Kako ću dugo sam sebe savjetovati?" Stvarao je plan za planom nastojeći ishitriti putove iz svoje nevolje, ali svi njegovi planovi, sve pripreme, sve je iznevjerilo. Sad više nije imao ništa čega bi se sjetio, nikakvo učinkovito rješenje. Bio je na kraju svega.

 

Kako je potreseno vidjeti zraku nade, malo sunca, a onda ponovno očaj! Upamtite, sve se to događalo pobožnom čovjeku, čovjeku po Božjem vlastitom srcu. David je bio čovjek koji je svjedočio da ima veliko pouzdanje u Gospodina. Međutim, poput nas, i David je prolazio kroz teška razdoblja, kao što govori u tom psalmu.

 

Kako se David podigao iz te jame očaja? "A ja se u milosrđe tvoje uzdajem … Pjevat ću…"

 

Dopustite mi podijeliti s vama zašto da se nastavite pouzdavati kroz svoje sadašnje kušnje:

 

  • Kako god oluje bjesnjele, naš dragocjeni Gospodin još uvijek hrani vrapce u zraku, odijeva ljiljane u polju i snabdijeva ocean pun riba njihovim svakodnevnim potrebama. "Vaš ih nebeski Otac hrani…" Nijedna ptica nikada nije pala na zemlju bez Očeva oka na njoj. 
  • Kakav bi to Otac hranio sva stvorenja na zemlji, a zanemarivao svoju djecu? Isus nas je poticao da "se ne brinemo tjeskobno" za svakodnevne potrebe i probleme, "jer se on brine za vas".

Doista, Gospodin vas ljubi i neće začepiti uši na vaše vapaje. Držite se njegovih obećanja. Idite dalje u vjeri. Čekajte strpljivo na njega. On vas neće iznevjeriti.