utorak, svibnja 26, 2009

NEKA VAS LJUBAV BOŽJA OBASJAVA!

Ove Isusove riječi dotakle su moju dušu: "Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani" (Mt 6,31-32).   

 

Isus upozorava na pogansku sklonost prema brigama. Govori nam da je briga nad poslom, obitelji, budućnošću i preživljavanjem poganski način življenja. To je stav onih koji nemaju nebeskog Oca. Oni ne poznaju Boga kao što on želi biti poznat: kao brižan i dobar Otac u nebu. Za sve one koji vjeruju nije dovoljno poznavati Boga samo kao Svevišnjeg, kao Stvoritelja i kao Gospodina nad svima. On isto tako želi da ga poznajemo kao svoga nebeskog Oca. "Jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno" (Mt 6,32).

 

"Dakle, ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan" (Mt 6,34). S tim jasnim riječima Isus nam zapovijeda: "Nemojte imati nijedne misli i nijedne brige o onome što se može ili ne može dogoditi sutra. Ništa ne možete promijeniti. I brigom ništa ne možete pridonijeti. Kad se brinite, činite samo ono što čine i pogani."

 

Zatim Isus kaže: "Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati" (Mt 6,33). Drugim riječima, moramo ići naprijed ljubeći Isusa. Moramo ići naprijed bacajući sve svoje brige na njega. I moramo počivati u njegovoj vjernosti. Naš nebeski Otac pobrinut će se da dobijemo sve bitno što nam je potrebno za život.

 

Pitam se čude li se anđeli nad svom brigom i tjeskobom onih koji tvrde da se pouzdaju u Gospodina. Ta nebeska bića vjerojatno smatraju da je Bogu uvredljivo što se brinemo kao da nemamo brižnog Oca u nebu. Kakva zbunjujuća pitanja anđeli moraju postavljati među sobom:

 

"Zar ne vjeruju Onome tko ih ljubi? Nije li im rekao da zna za sve njihove potrebe? Ne znaju li da nas Otac šalje da se brinemo za njih kad su u opasnosti? Ne vjeruju li da će Onaj tko hrani ptice, ribe, čitavo životinjsko kraljevstvo, hraniti i odijevati i njih? Kako se mogu plašiti i brinuti kad znaju da Bog posjeduje svu moć i sve bogatstvo i da može ispuniti potrebe svega stvorenja? Kako mogu optuživati nebeskog Oca za zanemarivanje kao da nije vjeran svojoj Riječi?"

 

Ptice pjevaju, a mi prigovaramo i govorimo o strahu i tjeskobi. Poljski ljiljani stoje uspravno u svojoj slavi, a mi venemo i sagibamo se i pred najmanjim vjetrom nepogode. Sljedeća pjesma jezgrovito govori o tome:

 

"Svom svojom sretnom pjesmom same ptice kore te;

da strah i briga nisu ispravni, i samo cvijeće uči te.

'Ohrabri se', vrabac cvrkuće, 'tvoj me Otac hrani.

Sjeti se, o drago dijete, koliko se više brine o tebi!'

'Ne boj se', šapće cvijeće; 'jer On je tako ukrasio

zlatice i tratinčice. Kako se možeš plašiti?'

Dakle, ne uznemiruj se dok te uznemirenje uznemiruje!

Samo ćeš dvostruko uznemirivati sebe i druge."

 

Definitivno imate nebeskog Oca. Uzdajte se u njega!