srijeda, svibnja 27, 2009

BOG JE VJERAN SVE VRIJEME!

Gwen i ja nedavno smo razgovarali s jednom pobožnom ženom koja je dospjela do kraja svoje izdržljivosti. Obitelj te žene prolazi kroz neopisiva trpljenja. Ona se svakoga dana budi s crnim oblakom boli koji visi nad njezinim domom. Beskrajne sate provodi moleći i prizivajući Gospodina za pomoć. I njezini prijatelji stoje s njom u posredovanju.

 

Ali mjesec za mjesecom prolazi, a stvari se ne mijenjaju. Upravo kad vidi zraku nade, stvari se vraćaju kao što su išle, pa čak i gore. Ona sluša poruke ili čita nešto što nadahnjuje njezinu vjeru i pokušava ići naprijed, ali sad je potpuno iscrpljena. Mnogo plače. Jedva spava. Daleko je trenutak kad je pitala zašto je toliko beskrajnog trpljenja i boli. Sad se samo nada da će vidjeti malo svjetla na kraju svoga mračnog tunela žalosti.

 

Rekla nam je: "Došla sam do točke na kojoj osjećam da imam pravo dići ruke. Učinila sam sve što je Bog od mene tražio. Vjerovala sam, tražila sam ga, bila sam vjerna u crkvi i u čitanju njegove Riječi. Međutim, ne vidim olakšanja. Osjećam se samom, bespomoćnom i potištenom. Obamrla sam od neprestane misli da će stvari postati samo gore usprkos svih mojih nastojanja da budem poslušna. Sad se moram boriti s ovom misli: 'Imam pravo osjećati se kao što se osjećam jer ne vidim kraja trpljenju.'"

 

Revno molimo za nju i njezinu obitelj. Vjerujemo da neće klonuti u bitki i da će joj Gospodin poslati pomoć i ohrabrenje. Ali ono što je rekla u svome očaju doista je dotaklo nešto duboko u mojoj duši. Mnogi su pobožni vjernici došli do nekog mjesta beznadnosti te u žalosti i oni vape: "Imam pravo napustiti bitku. Imam pravo biti ljut. Imam pravo sumnjati u Boga. Kad će odgovoriti na moj vapaj? Je li me Gospodin mimoišao?"

 

U svome očaju, Job je vapio: "Podsijeca me odasvud te nestajem; ko drvo, nadu mi je iščupao … svojim me drži neprijateljem" (Job 19,10-11). Još je rekao: "Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio" (Job 19,8).

 

Zvuči li vam išta od ovoga poznato? Je li to vaša bitka? Je li to borba nekog poznatoga? Ljubljeni, Bog je milosrdan. On se neće okrenuti od vas u vašoj kušnji. On protiv vas neće koristiti pokazivanje takvih misli kad ste bili na dnu i povrijeđeni. Job je izašao iz svoje kušnje i došao na mjesto nade, a tako ćete i vi.

 

"Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist ko zlato ću izići" (Job 23,8-10).